Hutbe
Hutba muftije Kudića: Vrijednost ulaganja u obrazovanje smatra se najvećim dobrim djelom
U ovom ramazanu je 10. april Dan vakifa i Dan škole Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“. Malo koja škola ima privilegiju da nosi naziv po takvom velikanu kao što je reis Čaušević, koji je potekao s ovih prostora i čije su misli i zapažanja i danas aktualna.
U povodu mjeseca ramazana koji je ušao u drugu polovinu, sjećanja na bitku na Bedru i povodom Dana medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je u Gradskoj džamiji u Bihaću održao hutbu i predvodio džuma namaz.
On je govorio o blagodatima mjeseca ramazana, o velikoj nagradi koja očekuje one koji ga iskreno i dosljedno provedu u ibadetu i pokornosti Allahu, dž.š.. Muftija Kudić se potom osvrnuo i na bitku na Bedru, koja je bila presudni momenat u povijesti islama i koja je muslimanima do Sudnjeg dana objasnila mnoge Božije zakonitosti. U posljednjem dijelu hutbe, muftija Kudić je govorio o vakifima i medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu ističući veliku ljubav koju su vakifi pokazali prema medresi kao hramu znanja i odgoja Bosanske krajine.
Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:
Hvala Allahu, Koji nas je na pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na pravome putu da nas On nije uputio i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruje.
Draga i poštovana braćo, dolaskom mjeseca ramazana, u prilici smo da učvrstimo svoju vjeru i ojačamo svoj iman tako što ovaj mjesec provodimo u pokornosti i zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru. Do sada smo već polovinu ovog odabranog mjeseca prešli i osjetili smo milost Božiju koja obuhvata sve stvoreno, svjesni hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., koji je rekao: „Ko isposti mjesec ramazan iskreno vjerujući i nadajaći se Allahovom oprostu i nagradi, bit će mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio.“
Mnogobrojne su prednosti i nagrade koje su obećane postačima u ovom mjesecu i kada ništa drugo ne bismo imali osim ove obećane nagrade, bilo bi dovoljno da sagledamo veličinu i vrijednost ovog mjeseca.
Allah, dž.š., kaže:
وَاكْتُبْ لَنَا فِي هَذِهِ الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الآخِرَةِ إِنَّا هُدْنَا إِلَيْكَ قَالَ عَذَابِي أُصِيبُ بِهِ مَنْ أَشَاء وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ فَسَأَكْتُبُهَا لِلَّذِينَ يَتَّقُونَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَالَّذِينَ هُم بِآيَاتِنَا يُؤْمِنُونَ
„ I dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu – mi se, vraćamo Tebi!” – “Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću” – reče On – “a milost Moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.“ (El-Earaf, 156.)
Ovu kur’ansku dovu učimo kao izraz naše skrušenosti pred Božijom veličinom. U njoj molimo Svevišnjeg da nam podari milost i dobrotu i na ovom i na budućem svijetu, time što Mu prisežemo da se Njemu vraćamo. Allahu se vratiti znači biti predan Njegovim odredbama, obavljati dnevne namaze i biti svjestan da je On taj koji dodjeljuje Svoju milost, ali i da On kažnjava koga hoće. Isa, a.s., sin Merjemin, u nadi da će se Allah smilovati njegovim sljedbenicima govorio je:
إِن تُعَذِّبْهُمْ فَإِنَّهُمْ عِبَادُكَ وَإِن تَغْفِرْ لَهُمْ فَإِنَّكَ أَنتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ
„ Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.” (El-Maide, 118.)
Muhammed, a.s., jednom prilikom je ovaj ajet ponovljao cijeli noćni namaz izražavajući predanost neprikosnovenoj Božijoj moći – ako On želi, može nas kazniti, a može nam oprostiti. Ovaj kur’anski ajet završava riječima: „Pa zaista si ti Silan i Mudar“ i na taj način izražavamo nadu da će nam Allah oprostiti.
Pred nas su postavljena tri uvjeta da bi nas Božija milost dotaknula, a to je: da se čuvamo grijeha, da dajemo zekat i da Njegove dokaze i znakove čvrsto vjerujemo. Ramazansku praksu čuvanja od grijeha i saosjećanje za druge trebali bismo prakticirati i onda kada se skinu okovi u kojima su obuzdani šejtani, u protivnom nismo svjesni Božijih ajeta i dokaza koji se nalaze svugdje oko nas.
Ovaj mjesec je uistinu obilje blagodati i, prema hadisu Muhammeda, a.s., svako dobro djelo je u vrijednosti od deset do sedam stotina puta, osim nagrade posta koja je neizmjerna.
Draga braćo!
Večeras je Lejletul-Bedr, početak 17. dana mjeseca ramazana, koji nas podsjeća na jedan od Božijih dokaza i znakova – da mala skupina muslimana sa čvrstim imanom može odnijeti pobjedu nad mnogobrojnom skupinom. Kao što ništa nije slučajno u životu, tako ni Bitka na Bedru nije bila slučajno u ramazanu i to njegovoj drugoj polovini, kada je vjera muslimana čvršća i njihova odlučnost jača te potmognuta s Božijom pomoći, a ta Božija pomoć dolazi onda kada iskažemo svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve.
To je, ustvari, bila epohalna i odlučujuća bitka kada su se Resulullah i ashabi suočili s mušricima koji su bili oličenje nasilja i zla. Pobjedom, muslimani su ovim primjerom utrli staze istinskoj vjeri i slobodi. Prvo što im je poslanik Muhammed, a.s., rekao nakon zahvale Allahu jeste da čuvaju islam i da se klone nasilja, jer Allah Uzvišeni kaže:
وَاللّهُ لاَ يُحِبُّ الظَّالِمِينَ
„Allah ne voli nasilnike.“ (Ali Imran, 57)
Hazreti Alija, r.a., je jedne prilike rekao: „ Vlast opstaje i na nevjerstvu, ali ne opstaje na nepravdi i zulumu.“
Živimo u vremenu kada nasilje uzima maha, kada se pribjegava zakonu jačega, bez humanosti i neophodne pravde; u vremenu kada se prednost daje materijalnom u odnosu na duhovni rast čovjeka; u vremenu kada umjesto da vodimo i kreiramo svoju budućnost, često bivamo vođeni. Kao što su muslimani Bedra svoju vjeru crpili iz nepresušnog izvora Božije riječi, Kur’ana, tako je nama do Sudnjega dana ostavljeno uputstvo i putokaz kojeg trebamo slijediti.
وَلَن تَرْضَى عَنكَ الْيَهُودُ وَلاَ النَّصَارَى حَتَّى تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى اللّهِ هُوَ الْهُدَى وَلَئِنِ اتَّبَعْتَ أَهْوَاءهُم بَعْدَ الَّذِي جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ اللّهِ مِن وَلِيٍّ وَلاَ نَصِيرٍ
„Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.“ (el Bekare 120.)
Bedr nas uvijek usmjerava da su vrata uspjeha otvorena za one koji se trude, a pritom se oslanjaju na Uzvišenog Gospodara, bez obzira na izazove s kojima smo suočeni.
وَمَا جَعَلَهُ اللّهُ إِلاَّ بُشْرَى لَكُمْ وَلِتَطْمَئِنَّ قُلُوبُكُم بِهِ وَمَا النَّصْرُ إِلاَّ مِنْ عِندِ اللّهِ الْعَزِيزِ الْحَكِيمِ
„To je Allah učinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaša ulije – a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudroga.“ (Ali-Imran, 126.ajet)
Draga braćo!
U ovom ramazanu je 10. april Dan vakifa i Dan škole Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“. Malo koja škola ima privilegiju da nosi naziv po takvom velikanu kao što je reis Čaušević, koji je potekao s ovih prostora i čije su misli i zapažanja i danas aktualna. Međutim i Dan vakifa nas podsjeća na hiljade dobrih i čestitih dobročinitelja, vakifa, koji su – potaknuti vjerom u Boga i nadajući se Njegovoj nagradi – ugradili svoj imetak u trajno i Bogu drago djelo. Oni su bili inspirirani kur’anskim ajetom u kojem Allah, dž.š., kaže:
وَلاَ يُنفِقُونَ نَفَقَةً صَغِيرَةً وَلاَ كَبِيرَةً وَلاَ يَقْطَعُونَ وَادِيًا إِلاَّ كُتِبَ لَهُمْ لِيَجْزِيَهُمُ اللّهُ أَحْسَنَ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
„I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili. (Tewbe, 121.)
Ovaj ajet, koji se nalazi u suri Tevbe, dolazi kao uvertira sljedećem ajetu gdje Allah, dž.š., ukazujući na vrijednost nauke, a posebno sa upoznavanjem i održavanjem vjerskih nauka, pa i u slučaju rata i vanrednih okolnosti, mora se obezbijediti dovoljan broj onih koji će učiti, a zatim prenositi stečeno znanje. Kaže Allah, dž.š.
„Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.“ (Tewbe, 122.)
Tako su naši vakifi nastavili tradiciju prvih muslimana – da uvakufe i trajno ostave iza sebe dobro djelo koje će koristiti budućim generacijama. Tu generaciju je spomenuo Muhammed,. a.s. riječima:
ان مثل أمتي مثل المطر لا يدرى أوله خير او اخره
„Moj ummet ja kao kiša, ne zna se da li su bolje prve ili posljednje kapi.“
Kapi dobra koje su natapale našu krajišku medresu iznjedrile su rijeku svršenika, djevojaka i momaka koji vrijednost ramazana, pobjede na Bedru i značaja vakufa prenose u sve dijelove svijeta u kojima žive i rade.
Nikada se ne zna koje će generacije ummeta biti predvodnici u istinskom čuvanju islama. Generacije bosanskih šehida su svijetli primjer ljudi kojima je i Bedr bio inspiracija u čuvanju naše vjere i domovine. Gotovo svi ashabi ostavili su iza sebe nešto u ime vakufa i time postali primjer hiljadama Bošnjaka da od dolaska islama pa do danas po svim krajevima Bosne ostavljaju iza sebe hajrate i vakufe.
Vrijednost ulaganja u obrazovanje smatra se najvećim dobrim djelom, jer, prema kur’anskom ajetu, na Sudnjem danu će biti uzdignuti na najveće stepene oni koji vjeruju i kojima je dato znanje.
Molim Uzvišenog Gospodara da nagradi sve vakife, da se smiluje šehidima islama, a nama da ukabuli sve ibadete u mubarek ramazanu! Amin.
{gallery}Muftijstvo/Muftija/Hutbe/Muftija-ramazanska-dzuma-Bihac{/gallery}
