Hutbe
Hutba o važnosti obrazovanja muftije Hasan-ef. Makića
„Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah dobro zna ono što radite“. ( El – Mudžadele: 11).
Neka je hvaljen i slavljen Onaj koji je čovjeka poučio peru. Onaj koji će one koji vjeruju i koji su učeni na visoke položaje uzdići. Najljepši blagoslovi i najpotpuniji selami donosiocu radosnih vijesti, Muhammedu a.s., njegovoj časnoj porodici, vrlim ashabima, bosanskim šehidima i svima koji su se za Islam, kao životni put opredijelili.
Draga braćo,
Islam ima progresivan stav o nauci, a početni kur’anski imperativ je IKRE (uči). Stoga, uz prvi poslani ajet (IKRE) ne iznenađuje toliki broj ajeta o važnosti znanja, a i Poslanikovih hadisa kao potvrde i objašnjenja svemu tome.
Uzvišeni Allah je rekao:
قُلْ هَلْ يَسْتَوِي الَّذِينَ يَعْلَمُونَ وَالَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ۗ إِنَّمَا يَتَذَكَّرُ أُولُو الْأَلْبَابِ
Reci: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju“. (Ez-Zumer:9)
إِنَّمَا يَخْشَى اللَّهَ مِنْ عِبَادِهِ الْعُلَمَاءُ
„Allaha se boje od robova Njegovih – učeni“. (Fatir: 28).
يَرْفَعِ اللَّهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَالَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ دَرَجَاتٍ
„Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah dobro zna ono što radite“. ( El – Mudžadele: 11).
Allahov poslanik je, podstičući nas na sretan život i na ovom i na budućem svijetu, rekao:
خَيْرُكُمْ مَنْ تَعَلَّمَ الْقُرْآنَ وَعَلَّمَهُ
„Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur’an i druge poučava Kur’anu“. (El-Buhari)
مَنْ يُرِدِ اللَّهُ بِهِ خَيْرًا يُفَقِّهْهُ فِي الدِّينِ
„Kome Allah želi dobro učini ga učenim u vjeri“. ( Muttefekun alejhi)
مَنْ سَلَكَ طَرِيقًا يَلْتَمِسُ فِيهِ عِلْمًا سَهَّلَ اللَّهُ لَهُ طَرِيقًا إِلَى الْجَنَّةِ
„Ko krene putem traženja nauke Allah mu olakša put do dženneta“. (Muttefekun alejhi)
Cilj obrazovanja u savremenom društvu jeste, prije svega, sticanje znanja i vještina koje su u skladu s potrebama poslovanja i podsticanja razvoja kreativnih sposobnosti ljudi. Međutim, nikako se ne smiju zanemariti i humanistički ciljevi obrazovnja, u smislu postizanja vrline, spoznaje moralinih i kulturnih vrijednosti. Obrazovanje neki definiraju kao sistemsku aktivnost na planu izgradnje ili formiranja „obraza“ to jest čovjekove moralnosti i ljudskosti, jer šta je obrazovanje bez morala.
Jedan od najvećih neprijatelja Islama je njegovo nepoznavanje. Stoga je nezamislivo da muslimani, nakon jasnog islamskog određenja naspram nauke i blistavih kulturno-civilizacijskih dostignuća u prvih nekoliko stoljeća Islama, budu u inferiornom položaju. Ako bismo pokušali tražiti odgovor za ovakvo stanje, jedan od ključnih razloga bio bi, zbog svjesnog ili nesvjesnog ignorisanja nauke. U historijskom razdoblju kada su muslimani na dostojan način poštivali i vrednovali nauku i učenjake, dostigli su svoj zenit. Kada su se oglušili o prve kur’anske zapovijedi, bili su osuđeni na stagnaciju koja ih je dovela na razinu bijede i poniženja. Preneseno na današnje prilike, najmoćniji i najcivilizovaniji su oni koji najviše ulažu u nauku.
Samo potpuna svijest o ulozi nauke i istinska želja da se ovlada njenim tajnama, s vjerom u Jedinog Allaha, može izvesti muslimane na selamet. Za nas Bošnjake, evropske muslimane, to je od posebnog značaja. Važnu ulogu na tom putu, uz ostale faktore, imaju i naše medrese, kao glavni promotori ilmu-dina, i univerzalnih ljudskih vrijednosti u širokim narodnim masama. Dakako, teološko znanje nije dovoljno za opći napredak muslimana, ali je ono nezaobilazni faktor u pravilnom razumijevanju drugih naučnih disciplina, kao i njihovih konkretnih dostignuća.
Poštovana braćo,
Pošto su ovih dana aktuelni upisi u srednje škole smatramo svrsishodnim ukazati na važnost pohađanja medrese. Treba posebno istaknuti da su naše odgojno-obrazovne ustanove, kroz bošnjačku povijest, igrale nezamjenjivu ulogu pogotovo zbog toga sto su one, zapravo, preteča današnjem školstvu u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući toj činjenici, Bošnjaci su uglavnom, i pored snažnih utjecaja drugih tradicija i kultura, zadržali svijest o svom vjerskom, kulturnom i nacionalnom identitetu. Nastojeći osujetiti društvenu ulogu naših medresa, bivši socijalistički sistem je, ideologijom agresivnog ateizma, od 36 medresa ostavio i omogućio rad samo Gazi Husrev-begovoj medresi. Sve ostale su bile zatvorene i pretvorene u prostor za druge namjene ili su bile srušene. To je neminovno utjecalo na obrazovanje vjerskog kadra, a samim tim i na dekadencu našeg naroda, odnosno na otuđenost Bošnjaka od njihove vjere, tradicije i kulture. Nestankom tog bivšeg društvenog uređenja i uspostavom parlamentarne demokratije, hvala Allahu dž.š. reaktiviran je rad šest naših medrsa među kojima je i medresa u Cazinu. Ona već 25 godina uspješno nastavlja višestoljetnu tradiciju obrazovanja i prenosi ljepotu našeg dina i svega onoga što on baštini.
Nastavni planovi i programi naših medresa koncipirani su tako da su kompatibilni sa stvarnim potrebama islamske i šire društvene zajednice. Ono što daje dodatnu vrijednost tim programima je to da se njihovim svršenicima omogućava ravnopravan upis na sve univerzitete u zemlji i inostranstvu. Zahvaljujući toj činjenici svršenici naših medresa studiraju raznovrsne znanosti na prestižnim univerzitetima u BiH ali i u svijetu, počevši od teologije pa do farmacije, medicine, elektrotehnike, softverskog inžinjeringa i drugih naučnih disciplina.
S obzirom na duhovnu inertnost našeg naroda, ne vidimo efektnivnijeg načina za ozdravljenje naše omladine, od njihovog pohađanje medrese. Odgoj i obrazovanje koje im se tamo nudi, garancija su njihovog temeljitog obrazovanja i zadobijanja potrebnih kompetencija za nastavak daljnjeg školovanja kao i postizanja moralnih normi ponašanja što će u konačnici doprinijeti sveukupnom snaženju islamskog duha među Bošnjacima. Internatski smeštaj u medresi ima za cilj usađivanje moralnih i društvenih vrijednosti kod učenika, te njihovo navikavanje na redovno obavljanje namaza u džematu, kao i formiranje zdrave islamske ličnosti. Četiri godine provedene u medresi, i to u periodu kada se formira ljudska ličnost, između petnaeste i dvadesete godine, ostavlja neizbrisiv islamski pečat, i to je najveća prednost medrese u odnosu na ostale škole.
Svršenici medrese postaju gorljivim pronositeljima Riječi Božije ma gdje živjeli i šta radili. Stoga trebalo bi da bude privilegija svakom bošnjačkom mladiću i djevojci školovati se u medresi.
Molimo Svemogućeg da nam omili našu vjeru, poveća znaje i bogobojaznost, a naše muderrise i predvodnike učini istinskim pronositeljima časnog dina i našim uzorima. AMIN.