Komemorativni skup u Kamičanima: Gazili su dostojanstvo čovjeka i tretirali su nas kao predmete

U sklopu obilježavanja 34. godišnjice od zločina u Prijedoru i dolini Sane, u Memorijalnom centru u Kamičanima održana je komemoracija i dzenaza ubijenima. 

Tematski fokus ovogodišnjeg obiilježavanja je logor Trnopolje, kao simbol stradanja civila.

Na komemoraciji su govorili istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i član Organizacionog odbora dr. Mujo Begić, koji je prisutnim zvaničnicima i delegacijama govorio o strašnim zločinima koji su počinjeni u logoru Trnopolje.

“U ovom logoru mučeni su žene, muškarci i djeca, a najvećim dijelom žene i djeca. Možete zamisliti majku koja nekoliko dana nema šta dati svom djetetu da jede ili ga ne može utješiti jer je gladno. Ovdje su nesmetano mogli doći pripadnici Vojske RS i MUP-a pa čak i civili. Dolazili su navečer i ulazili u prostorije logora i pronalazili djevojčice i žene i odvodili ih u obližnje kuće. One koje su se opirale su ubijane. Upravnik logora Trnopolje je mjesecima silovao jednu našu sestru koja je bila zatvorena i ucjenjivana da će joj pobiti djecu.” – kazao je Begić.

O svom iskustvu govorila je Nisveta Fazlić, koja je u svom rodnom Kozarcu sa porodicom prošla kroz ratne golgote.

“1992. godine kada smo napadnuti preživjeli smo strah i patnju, strpani u logor Trnopolje pa protjerani dalje. Gledala sam ubijanje muškaraca, patnju djece i njihovih majki u svojoj okolini . Cijeli Kozarac je bio logor. Dolazili su da nas pljačkaju, popisiju i zlostavljaju i sve smo to izdržali. Nisu ubili naš duh za životom. Svjedočila sam o strasnim događajima koje sam preživjela, ali i sve druge žene iz ovog našeg potkozarskog kraja samo zato što smo bili muslimani. Žao mi što se naša patnja ne priznaje, ali sam zahvalna Islamskoj zajednici koja je donijela fetvu i priznala žrtve žena. To je mnogima bilo priznanje i moralna satisfakcija da nismo zaboravljene i da naša patnja nije uzaludna.” – poručila je Fazlić.

Također, o svom bolnom iskustvu privođenja, boravka i zlostavljanja u prijedorskim logorima je govorio Edhem Delić iz prijedorskog naselja Čejreci.

“Odveli su mene i mnoge moje komšije u logor Keraterm. Kada smo stigli, vidjeli smo da su tamo već bili zatvoreni brojni ljudi. Prvu noć proveli smo u neizvjesnosti, a već naredne večeri počela su premlaćivanja. Prozivali su nas, izvodili jednog po jednog i tukli palicama, kundacima i šamarali. Nije bilo dovoljno hrane ni vode, a gotovo svakodnevno su nas izvodili i tukli. Jednog dana ispred mene je stajao moj komšija Ismet. Bio je sav prekriven modricama i ostao je bez zuba od batina. Naredili su nam da kleknemo. Sjećam se i Sulje, kojem su naredili da me tuče. Udario me nekoliko puta, a onda se okrenuo i rekao: ‘Ja njega ne mogu tući.” – rekao je u svom obraćanju Delić.

Na komemorativnom skupu, predstavljena je umjetnička izložba pod nazivom “Tragovi zločina” magistrice umjetnosti Anite Zečić, Prijedorčanke sa adresom u Beču. Nakon komemoracije, zvaničnici i delegacije su obišli ovu izložbu.

“Umjetnička djela koja ćete vidjeti na ovoj izložbi predstavljaju tragove zločina. Na većini radova prikazan je žuto-crni kamion “Tamić”, koji se često spominjao tokom suđenja za ratne zločine. Upravo je tim kamionom vršen prevoz ljudi, i živih i mrtvih. To mi je bila inspiracija da kroz umjetnost prikažem dio onoga što se ovdje događalo. Među žrtvama bio je i moj stric. Naslikala sam pojedine njegove lične predmete, poput kaiša kojim je bio vezan, jer oni predstavljaju bolno svjedočanstvo onoga što je preživio.” – poručila je Zečić.

Prisutnim na komemoraciji se obratio i predsjedavajući predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denis Bećirović. On je kazao da postoje brojni dokazi koji svjedoče da ratni zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, o čemu između ostalog govore neoborive činjenice, masovna ubistva i masovne grobnice.

“O ratnim zločinima u Prijedoru govori između ostalog i presuda Haškog tribunala protiv Radovana Karadžića. U presudi ovog suda Ujedinjenih nacija navedeno je, citiram: „Općina Prijedor bila je mjesto gdje su sistematski ubijani, zatvarani i progonjeni Bošnjaci i Hrvati s ciljem njihovog trajnog uklanjanja.” – poručio je Bećirović.

Himnu Bosne i Hercegovine i kompoziciju pod nazivom “Muhamed” izvela je profesorica violine i osoba koju je argesija na Republiku Bosnu i Hercegovinu razdvojila od oba roditelja mr. Nejra Kovač, naraciju je izveo Ilhan Elkasović, a voditelj programa je bio prof. Nazif Horozović.

Izvor: Agencije