U Sarajevu održan okrugli sto pod nazivom: Trnopolje – mjesto zločina, deportacija i prisilnog premještanja:

U organizaciji Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula, Dana sjećanja na teške ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu održan je okrugli sto pod nazivom: „Logor Trnopolje – mjesto zločina, deportacija i prisilnog premještanja stanovništva“. Ovaj okrugli sto održan je u sklopu ovogodišnjeg obilježavanja zločina u Prijedoru, a na osnovu odluke Organizacionog odbora da se ovogodišnje obilježavanje fokusira na zloglasni logor Trnopolje. Na ovom događaju govorili su istraživači ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zatočenici ovog logora dr. Jasmin Medić, Mirsad Duratović, dr. Mujo Begić, dr. Muamer Džananović, dr. Amir Kliko i dr. Hikmet Karčić.

Na početku programa prisutnima se obratio muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, predsjednik Organizacionog odbora.

„Pod zaduženja ovog organizacionog odbora spadaju brojne aktivnosti koje organiziramo. Organizacija kolektivne šehidske dženaze predstavlja trajni emanet prema žrtvama i njihovim porodicama, zbog čega nastojimo da svake godine bude dostojanstveno organizirana. Islamska zajednica, kroz usvojeni Protokol Vijeća muftija, institucionalno brine o ovom važnom segmentu kulture sjećanja i čuvanja dostojanstva šehida. Istovremeno, budući Memorijalni centar u Trnopolju treba biti mjesto istine, obrazovanja i naučnog istraživanja, kako bi se sačuvalo sjećanje na žrtve i buduće generacije učile na historijskim činjenicama. Zahvaljujem se učesnicima, vama prisutnima, predstavnicima medija i svima koji su podržali organizaciju ovog važnog događaja, koji ima za cilj da dodatno rasvijetli još jednu mračnu istinu o teškim zločinima koje su tzv. vojska i policija Republike Srpske počinile u logoru Trnopolje.“ – poručio je muftija Kudić.

Prvi izlagač bio je dr. Amir Kliko, viši naučni saradnik pri Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Tema njegovog izlaganja bila je: „Srpske vojne i političke pripreme za agresiju i genocid: primjer Prijedor“.

„Bezbijednosna situacija za krajiške Bošnjake i Hrvate 1992. godine bila je veoma niska. Na samoj granici sa Bosanskom krajinom 1991. godine bila je formirana dobro naoružana i organizirana pobunjenička država hrvatskih Srba. U unutrašnjosti Bosne i Hercegovine od strane JNA izvršena je blokada svih komunikacija prema Bosanskoj krajini. U opštinama u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo, a koje se nalaze na prilazu Krajini, Srpska demokratska stranka je uz pomoć Jugoslovenske narodne armije imala apsolutnu kontrolu nad teritorijom još od jeseni 1991. godine, čime je Krajina dovedena u stanje potpunog obruča. Najkritičnija situacija za Bošnjake i Hrvate bila je u Bosanskoj Krupi, Ključu, Sanskom Mostu i Prijedoru. Srpska agresija na Bosansku krajinu otpočela je u aprilu 1992. godine napadom dijelova petog i desetog korpusa na Bosansku Krupu, čime je osigurala prostor prema Cazinskoj krajini te omogućila nesmetanu realizaciju genocida, što se i desilo.“ – istakao je u svom izlaganju dr. Kliko.

Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava dr. Muamer Džananović govorio je na temu: „Trnopolje – simbol pretvaranja civilnih objekata u logore tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu“. Istakao je da su škole i objekti kulture vrlo često bili mjesta gdje se, umjesto nauke i obrazovanja, sprovodio najgori vid mučenja i zlostavljanja civila.

„Škola u naselju Trnopolje, koje je udaljeno 12 km od Prijedora, postala je koncentracioni logor i mjesto ponižavanja, mučenja, silovanja i deportacije, dok je prije agresije bila civilni i društveni prostor koji je služio obrazovanju, kulturi i odgoju lokalnog stanovništva. Kao i logori Omarska i Keraterm, logor Trnopolje formiran je odlukom Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor i stavljen u funkciju 24. maja 1992. godine. Ovaj logor bio je poznat posebno po velikom broju žena i djece. Trnopolje nije bio izolovan primjer, jer su na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine ovakvi logori formirani u prostorima škola, domova kulture, fiskulturnih sala i drugih civilnih objekata. Danas su mnogi ti objekti vraćeni u prvobitnu funkciju, a djeca koja danas pohađaju te škole nemaju nikakva saznanja o tome šta se u tim objektima dešavalo tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.“ – rekao je dr. Džananović.

Da je logor Trnopolje bio mjesto ubistava, a da su kasnije ubijeni ljudi iz ovog logora zakopavani u masovne grobnice, potvrđuju brojne presude i svjedočenja. Upravo je to bila tema o kojoj je govorio dr. Mujo Begić, istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i dugogodišnji zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

„Cijeli jedan sistem upotrijebljen je i značajan kapacitet tehničkih sredstava i ljudskih resursa da se prikriju zločini iz Trnopolja. Pogotovo je taj primjer vidljiv na primjeru Korićanskih stijena. Mi raspolažemo informacijama da je u logoru Trnopolje i u vezi s logorom Trnopolje ubijeno 211 Bošnjaka i Hrvata, a njih 14 vodi se kao nestale osobe. Vršili smo ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava koje se vežu za Trnopolje na 12 lokacija. Ubijanja logoraša u Trnopolju bila su brutalna. Jedan od najeklatantnijih primjera jeste zločin na Korićanskim stijenama, gdje je 21. augusta 1992. godine ubijeno, prema do sada potvrđenim identitetima, 182 žrtve koje su dovedene iz logora Trnopolje i bačene niz liticu, a kasnije su kiselinom pokušali spaliti njihove posmrtne ostatke. Takva brutalnost prema ljudima nije zabilježena.“ – konstatovao je dr. Begić.

Kao dijete je s majkom i sestrom bio u logoru Trnopolje, a njegov otac Ejub iz ovog logora odveden je na Korićanske stijene, gdje je i pogubljen. Dr. Jasmin Medić, danas poznati i priznati historičar porijeklom iz Prijedora, govorio je na temu: „Deportacije i prisilno premještanje civilnog stanovništva iz logora Trnopolje“.

„Logor Trnopolje je logor s najvećim brojem zatočenika u bivšoj Jugoslaviji. Formiranje logora bilo je glavna pretpostavka za stvaranje etnički čistog teritorija. Ovaj logor postao je tranzitna stanica za protjerivanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora i Bosanske krajine. Autobusima i vozovima odvoženi su ljudi, najčešće izvan teritorije koja je bila pod kontrolom bosanskih Srba, u srednju Bosnu, što je bilo u skladu s izjavama političara iz reda srpskog naroda, a citirat ću predsjednika Kriznog štaba opštine Prijedor: „prema nezavisnoj državi Alijinoj“. Tokom ljeta kroz Banju Luku su u vagonima za stoku prevoženi stanovnici, a u oba slučaja bila je prisutna vojska, tačnije Prvi krajiški korpus. Osim prijedorske policije, evidenciju o doseljavanju i odseljavanju ljudi u Prijedoru vodio je i Crveni krst, a njegova uloga u svim zbivanjima na prostoru prijedorske opštine posebno je zanimljiva. U jednom periodu 1.561 lice otpremljeno je u prisustvu evropskih posmatrača za Karlovac, pri čemu su potpisali da se odriču kompletne imovine u Prijedoru u korist Srba, i tek nakon toga bilo im je dozvoljeno da napuste Prijedor.“ – istakao je Medić.

Dr. Hikmet Karčić svoju doktorsku disertaciju posvetio je istraživanju logora u Bosni i Hercegovini, učestvovao je u mapiranju logora u Bosni i Hercegovini, a na ovom okruglom stolu govorio je na temu: „Trnopolje: Logor koji je promijenio percepciju rata u Bosni i Hercegovini“.

„Ono što želim posebno istaći, jer mislim da je dragocjena informacija, jeste da je četvero djece rođeno u logoru Trnopolje, u improviziranoj ambulanti u sklopu logora. Razgovarao sam s medicinskim radnikom koji je porađao jednu ženu koja je rodila žensko dijete i koja je dobila ime Zerina, po imenu supruge ovog medicinskog radnika. Prvo izvještavanje o logorima u Prijedoru bilo je izvještavanje novinarke ITN-a Penny Marshall i novinara lista The Guardian Eda Vulliamyja. Međutim, prvu vijest o logorima u Bosni i Hercegovini objavio je Roy Gutman, koji je sa svojim fotografom iz Njemačke, Andreasom Kaiserom, napravio i objavio prve fotografije na Manjači, nakon čega je krenulo interesovanje medija i za ostale logore. Kada su Marshall i Vulliamy objavili fotografije iz Trnopolja, na kojima je Fikret Alić, nastala je prava pometnja u svjetskoj javnosti. Pedeset godina nakon holokausta i pada Istočnog bloka, svijet je ponovo vidio bijelca iza bodljikave žice. Iako je centralna vlast u Sarajevu redovno izvještavala svjetsku javnost o logorima u Prijedoru, ta informacija doživljavana je kao islamska propaganda. Istražujući ovu temu, nakon objavljivanja ovih fotografija nastao je ogroman pritisak prema srpskim vlastima i samo se možemo pitati koliko bi razmjere zločina bile veće da se ovaj medijski izvještaj nije desio na ovakav način.“ – zaključio je Karčić.

Kao posljednji govornik svoja iskustva ispričao je i Mirsad Duratović, član Organizacionog odbora i dugogodišnji predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor ’92“. Prenio je i vlastita iskustva osobe koja je bila živi štit i gledala ubistva svojih rođaka i komšija.

„1992. godine bio sam treći razred srednje škole, a moj brat Halid završavao je osnovnu školu. Kada su krenuli zločinci u krvavi pohod, postavili su me za živi štit, gdje sam išao pred njima, a oni sa puškama uperenim u nas kroz selo Bišćane. Tu sam gledao direktne egzekucije svoje rodbine i komšija, a nakon toga dovezen sam u logor Omarska, gdje sam bio zatočen u zloglasnoj Bijeloj kući, potom prolazio kroz razna maltretiranja, ispitivanja i bio pretučen više puta, od čega i danas imam posljedice. Kroz sudske postupke i u javnosti srpska strana govorila je da je u Omarskoj izvršena selekcija logoraša, tako da su na Manjaču prebačeni oni logoraši koji su učestvovali u pobuni i napadu na srpske vojnike. Ja sam bio jedan od maloljetnika koji je bio na Manjači, a bilo je i mlađih od mene. Često se spominje teza o slobodi ulaska i izlaska iz logora Trnopolje. Međutim, to je bilo isključivo radi traganja za hranom i nikada nije bilo dozvoljeno da zajedno odu svi članovi jedne porodice, jer se znalo šta će se desiti s onim koji ostane ako oni koji su izašli pobjegnu. Zločin silovanja u Prijedoru najmanje je istražen i najmanje procesuiran, a dešavao se i u logorima i izvan njih. U mom rodnom mjestu bila je kuća u koju su odvođene žene i gdje su silovane.“ – istakao je Duratović.

Nakon ovih izlaganja doneseni su zaključci, koje je pročitao sekretar Organizacionog odbora i moderator Nazif Horozović, od kojih je jedan od najvažnijih da treba nastaviti govoriti, istraživati, poticati nova istraživanja, primjenjivati temeljitiji pristup i nastojati motivisati mlađe generacije da se kroz svoje školovanje dodatno posvete rasvjetljavanju istine o logorima, posebno o logoru Trnopolje. Istaknut je značaj ulaganja u institucije koje se bave istraživanjem, dokumentovanjem i publikovanjem istine o zločinima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.