Medresa
Hafiz Drkić na promociji u Cazinu: Božiji govor je velika inspiracija svakom istraživaču
Kur’an kao riječ dolazi od vječno živog Gospodara, iako je objavljena prije 1400 godina, ona je i dalje živa i mi najintenzivnije osjećamo te riječi kada ih učimo i kada one ulaze u našu nutrinu, prolaze kroz naše srce i kada ih spuštamo u korito našeg života, tj. kada ih primjenjujemo.
Kur’an Časni je u svim svojim segmentima nenadmašna i izvrsna knjiga, jer je u Kur’anu sadržan Božiji veličanstveni govor. Posebno je naglašena njegova stilska nenadmašnost, koja je do fascinacije dovela i najveće neprijatelje Muhammeda, a.s., i islama, a koji su posvjedočili da slušaju govor koji nema premca. Također, jedna od nadnaravnosti Kur’ana Časnog se krije i u kiraetima, tj. različitim varijantama učenja pojedinih riječi ili ajeta u Kur’anu Časnom kao, prije svega, vid olakšice arapima koji su na svojim dijalektima mogli potpuno ispravno učiti Kur’an Časni, a kasnije i kvalitetnije razumjeti Božiju riječ. Kroz ove različitosti se manifestira sva raskoš i bogatstvo Kur’anskog izraza, što se ne može priminijeti za bilo koju drugu knjigu.
Upravo je gore spomenuto predmet knjige „Iz Kur’anskog beskraja – stilistika Kur’ana“ autora hafiza dr. Abdul-Aziza Drkića, profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i istraživača koji se bavi Kur’anskim stilom i načinima učenja Kur’ana. Ova izuzetno vrijedna knjiga je promovisana u sklopu tribine „Islam u vremenu“ u medresi „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu. Pored autora, promotor knjige je bio i hafiz dr. Rifet Šahinović, profesor u medresi i istraživač u oblasti Kur’anskih nauka. Moderator promocije je bio prof. Harun Pajić, pomoćnik direktora medrese.
„Da bismo razumjeli šta su to kiraeti, neophodno je razumjeti šta je to Kur’an. Prvo na što pomislite kada čujete riječ Kur’an je da je to knjiga koju učimo i koju je Bog Dragi objavio. Pravo je pitanje da li je knjiga koju mi držimo u svojim rukama i na kojoj piše da se radi o Kur’anu ustvari Kur’an?! Precizan odgovor jeste da je to Mushaf, tj. zbirka koja sadržava Božiji govor, a da je Kur’an izvorno govor, a ne knjiga. Kur’an je riječ, zvuk i govor kojeg je Muhammed, a.s., dobio od Allaha, dž.š., preko meleka Džibrila, a.s., i tek poslije je zapisana u mushaf ili u knjigu. Muslimani su se pobojali da hifz – učenje Kur’ana napamet neće biti dovoljno da sačuvaju Kur’an, pa su opredjelili da zapišu Kur’an na stranice knjige koju nazivamo Mushaf. Kur’an kao riječ dolazi od vječno živog Gospodara, iako je objavljena prije 1400 godina, ona je i dalje živa i mi najintenzivnije osjećamo te riječi kada ih učimo i kada one ulaze u našu nutrinu, prolaze kroz naše srce i kada ih spuštamo u korito našeg života, tj. kada ih primjenjujemo. Izvorna forma Kur’ana je ona forma koja je sačuvana kroz pravila nauke koju mi nazivamo tedžvid, koji je objavom od Gospodara određen i uređen način čitanja Kur’ana. To je ona nadnaravna forma i koja jeste živa i koja, zapravo, najintenzivnije djeluje na čovjeka koji prima taj Božiji govor.“ – istakao je dr. Drkić
Dr. Drkić je kroz nekoliko primjera predstavio kako određene fonetičke prednosti različitih načina učenja Kur’ana utiču na značenje Kur’anskog govora i kvalitetnijeg razumijevanja.
„Kada se govori o kiraetima, kaže se da su to dvije osnovne kategorije; prva koja se tiče fonetike i fonologije (na nivou zvuka ili tedžvida). One ne doprinose promjeni značenja, ali svakako doprinose raznovrsnosti stila Kur’ana Časnog. Druge vrste kiraeta su one razlike koje utiču na značenje. To su uglavnom značenja koja se dopunjuju, podržavaju i koja zajednički kvalitetnije oslikavaju značenje pojedinih Božijih poruka i nikada ti kiraeti ne prouzrokuju kontradiktornost. U jednoj izvrsnoj knjizi autorice Ingrid Mattson „Priča o Kur’anu“ se spominje da se pored raznih drugih načina obraćanja, posebnu pažnju privlače dva načina: Onaj način gdje se Gospodar obraća čovjeku iz pozicije Svoga autoriteta (Et-Hitabu-l-dželali), tj. kada nam se Allah džš.š. obraća sa naredbom. U Kur’anu nema interpunkcijskih znakova, ali na kraju ovih ajeta kao da vidimo te uzvičnike. To se vidi na početku sura El-Muzzemmil i El-Muddessir, druga polovina sure Ed-Duha itd. I drugi način obraćanja jeste kada se Allah, dž.š., obraća čovjeku milujući njegovu dušu iskazujući svu ljepotu Njegove riječi (Et-Hitabu-l-džemali) što se može vidjeti na počecima sure Ed-Duha.“ – zaključio je hafiz dr. Drkić.
Promotor ove knjige prof. dr. Rifet Šahinović, govorio je o važnosti kiraeta i koliko su kiraeti doprinijeli boljem razumijevanju, ali i olakšanju ljudima koji su koristili različite dijalekte u raznim sredinama arapskog govornog područja prilikom učenja Kur’ana. On je istakao da je Kur’an Božiji govor koji se čuje i sluša i koji je doživio nekoliko formi prije nego li je postao dohvatljiv za običnog čovjeka.
„Allah, dž.š., je vječno živi i Njegov govor je takav. Mi nismo čuli kako izgleda i kako se doima taj direktni govor, jer mi ustvari ne možemo vidjeti Allaha, dž.š., niti direktno čuti Njegov govor i glas. On je Musa, a.s., rekao: „Nećeš me vidjeti!“. Da bi došao do čovjeka, Allah, dž.š., je taj govor u formi glasa prenio meleku Džibrilu, a.s., i to nazivamo objavom (vahj), kojeg opet ne možemo ni vidjeti, nit čuti bez posrednika, a to je poslanik Muhammed, a.s. U vjerodostojnim predajama stoji da su na Muhammedovom, a.s. čelu bili grašci znoja svaki put kada bi mu Džibril, a.s., došao s objavom, što potvrđuje koliko je zahtjevno primiti Božiji govor. Tek onda je Muhammed, a.s., poučavao svoje ashabe, koji su učili napamet, a potom i zapisivali.“ – pojasnio je dr. Šahinović.
On se posebno dotakao termina „harf“ i korištenje ovog izraza u hadisu u kojem se kaže: „Kur’an je objavljen na sedam harfova!“, što je prema dr. Šahinoviću jedna velika prednost, olakšica, ali i blagodat Kur’ana Časnog.
Knjiga „Iz Kur’anskog beskraja“ je doktorska disertacija hafiza dr. Abdul-Aziza Drkića. Knjiga ima 180 stranica, a izdavači ove knjige su Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i Centar za Kur’an i sunnet. Recenzenti knjige su kurra hafiz prof. dr. Dževad Šošić i hafiz prof. dr. Kenan Musić.