Hutba muftije Kudića u Klagenfurtu: Mnogi su se ljudi ovdje svojim djelima urezali u kolektivno pamćenje naše zajednice

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, u svojstvu reisul-uleme, prisustvovao je svečanom otvorenju centa i džamije džemata Bosanski kulturni centar – BKZ Klagenfurt u Austriji, koje je upriličeno u subotu, 11.10.2025. godine. Dan ranije, muftija Kudić je predvodio džuma-namaz i kazivao hutbu, a u večernjim satima prisustvovao mevludskom programu koji je upriličen u čast otvorenja džamije.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je sve stvorio s mjerom, ravnotežom i mudrošću. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

U svakom vremenu postoje ljudi koji ne ostavljaju trag riječima, već djelima – djelima koja nadilaze uobičajeno i ostaju trajno urezana u pamćenje zajednice. To su ljudi vizije, iskrene vjere i predanog rada. Njihova ostvarenja nisu plod slučajnosti, već rezultat ustrajnosti i duboke svijesti o odgovornosti prema Allahu i zajednici kojoj pripadaju.

Dok su mnogi svoje slobodno vrijeme koristili za odmor ili druge lične potrebe, ovdje su odabrani ljudi odlučili uložiti svoje vrijeme, trud, imetak, kako bi odgovorili na Božiji poziv da muslimani, gdje god da žive, trebaju imati svoj džemat, svoju zajednicu, mjesto gdje će sačuvati svoj din, identitet i odgajati svoju djecu u duhu islama.

Ti ljudi najviše podsjećaju na kur’anski ajet gdje Allah, dž.š. kaže:

فِى بُيُوتٍ أَذِنَ ٱللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا ٱسْمُهُۥ يُسَبِّحُ لَهُۥ فِيهَا بِٱلْغُدُوِّ وَٱلْءَاصَالِ 

„U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer…“

Početak ovog ajeta “U džamijama koje se Allahovom voljom podižu…”  ukazuje na duboku istinu: ništa se ne dešava mimo Božije volje, pa ni gradnja džamija. Ljudi koji imaju priliku i snagu da grade džamije nisu obični, oni su Allahovim odabirom počašćeni da budu graditelji Njegovih kuća na Zemlji. To nije čast koja se daje svakome.

Slično tome, ni boravak u džamiji kao duhovnim utočištem i mjestom povezivanja s Gospodarom nije svakome dat. To je blagodat koju Allah daje onima čija su srca vezana za Njegovu kuću. U hadisu se navodi da će na Sudnjem danu, kada neće biti drugog hlada osim Allahovog, jedan od sedam zaštićenih biti čovjek čije je srce vezano za džamiju, onaj koji je pored svoje kuće najćešće boravio u džamiji.

Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Ko uzme abdest na propisan način, a zatim krene u džamiju sa jedinom namjerom da obavi namaz, neće učiniti nijedan korak a da mu se za to neće upisati jedno dobro djelo, izbrisati jedan grijeh i podići jedan stepen kod Allaha. On je u stalnom ibadetu sve dok čeka naredni namaz.“
( Buhari i Muslim)

Takve ljude, čije su duše i koraci usmjereni prema Allahu i Njegovoj kući, Uzvišeni opisuje u Kur’anu riječima:

رِجَالٌۭ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَٰرَةٌۭ وَلَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ ٱللَّهِ وَإِقَامِ ٱلصَّلَوٰةِ وَإِيتَآءِ ٱلزَّكَوٰةِ ۙ يَخَافُونَ يَوْمًۭا تَتَقَلَّبُ فِيهِ ٱلْقُلُوبُ وَٱلْأَبْصَٰرُ 

„… to su ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni“ (Nur, 37)

To su istinski „ridžal“ – kako Kur’an naziva ljude snažne vjere, odlučnosti i odgovornosti. To su oni koje ni trgovina, ni potraga za zaradom, ni svakodnevne obaveze ne mogu odvratiti od tri temeljne stvari:  od spominjanja Allaha, od ustrajnosti u namazu i od davanja zekata i sadake.

Vidimo kako se ove tri stvari međusobno povezane, jer ako se čovjek često sjeti Uzvišenog Gospodara on Mu zahvaljuje na blagodatima tako što će klanjati namaz i davati zekat. Ljude koje Kur’an spominje znaju da ništa na ovom svijetu nije vrednije od blizine Gospodara, jer ih vodi svijest o Danu kada će srca biti uzdrmana, a pogledi u strahu oboreni. U tom danu, njihova veza s džamijom, s namazom, sa sadakom i zikrom – biće njihova sigurnost i svjetlo.

To su ljudi koje Allah posebno spominje u Kur’anu, ne po imenu, nego po njihovim  namjerama i djelima. Oni postaju graditelji džamija i oni koji je održavaju svojim prisustvom, svojim namazima, svojim dovama i brigom za zajednicu.

Prenose imami Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Iza vas dolaze dani u kojima će ustrajati u vjeri biti poput držanja užarenog uglja u ruci. Onaj koji u tim vremenima bude radio dobra djela, imat će nagradu kao pedeset ljudi koji su činili djela poput vaših.“ 

U drugoj predaji stoji da su ashabi upitali:

„Allahov Poslaniče, je li pedeset od njih ili od nas?“
A on im odgovori: „Ne njih, već pedeset od vas.“

Zamislimo tu veličinu da čovjek u vremenu iskušenja, kada je teško biti dosljedan, kada je okolina često ravnodušna prema vrijednostima islama – dobija nagradu kao pedeset ashaba, onih najboljih među ljudima!

Draga braćo!

Nikada ne smijemo zaboraviti koliko je velika čast i odgovornost biti sljedbenik islama, vjere utemeljene na Objavi koja dolazi od Gospodara svjetova. Kur’an nije samo knjiga, on je životna uputa, svjetlo koje vjerniku pokazuje put.

U temelju svega što radimo, posebno kad govorimo o izgradnji džamije, stoji jedno djelo koje sve povezuje – to je namaz. I sama riječ mesdžid potječe iz korijena koji znači padanje na sedždu.

Za mnoge obaveze i poslove nađemo vremena, ali kada je u pitanju namaz – često ga zanemarimo. A bez namaza, draga braćo, nema unutrašnjeg mira, nema istinske ravnoteže, nema bliskosti sa Stvoriteljem. Allah, dž.š., nas u suri El-Mudessir opominje riječima:

قَالُوا۟ لَمْ نَكُ مِنَ ٱلْمُصَلِّينَ    مَا سَلَكَكُمْ فِى سَقَرَ

„Šta vas je dovelo u Sekar – u džehenemsku vatru?“
„Nismo“ – reći će – „bili od onih koji su namaz obavljali.“

Ova nas ajetska poruka budi i upozorava: namaz je granica između vjere i nevjere. On je kičma naše vjere i ogledalo naše predanosti Allahu, dž.š. A opet, s druge strane, Kur’an nam daje nadu i snagu. U suri El-Ankebut stoji:

وَٱلَّذِينَ جَٰهَدُوا۟ فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا ۚ وَإِنَّ ٱللَّهَ لَمَعَ ٱلْمُحْسِنِينَ

„A one koji se budu trudili radi Nas, Mi ćemo sigurno putevima Našim uputiti. A Allah je zaista uz one koji dobra djela čine.“ (El-Ankebut, 69)

Ni jedan trud na Allahovom putu nije uzaludan. Svaka sedžda, svaki korak ka džamiji, svaka dobra riječ i učinjeno djelo – sve to vodi prema Allahovoj milosti i uputi. Na početku smo spomenuli ajet da Allahove kuće – džamije – podižu oni koji Ga spominju ujutro i navečer, čija srca čeznu za sedždom i za Njegovim zadovoljstvom. Blago onima koji se prepoznaju u ovom ajetu – njima pripada čast na ovom i spas na Onom svijetu.

Molim Uzvišenog Allaha da sve što činimo bude isključivo u Njegovo ime, da nas kroz naš namaz sačuva od džehennemske vatre, da nas zaštiti od svakog zla i uputi nas na pravi put.

Klagenfurt, 10.10.2025.