Muftija Kudić u Sanskom Mostu: Kada se čovjek udalji od Božije knjige, primjenjuje moral po vlastitoj želji

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, posjetio je Medžlis Islamske zajednice Sanski Most, gdje je u Hamzi-begovoj džamiji predvodio džuma-namaz i kazivao hutbu. Hutbu muftije Kudića prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je sve stvorio s mjerom, ravnotežom i mudrošću. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo i sestre!

Islam je vjera umjerenosti i ravnoteže. Sve što vidimo u prirodi utemeljeno je na ravnoteži i preciznim Božanskim zakonima. U svemu je Allah postavio mīzān – vagu. Ovo pitanje je važno jer se tiče mudrosti, pravednosti i savršenstva u Allahovom stvaranju i zakonima. To je sistem ravnoteže i preciznog mjerenja u stvaranju, u životu i na Sudnjem danu.

Kada je Uzvišeni Allah stvarao nebesa i Zemlju, On je postavio norme i zakone po kojima će svijet funkcionisati – zakone koji ne griješe, koji ne kasne, niti zakazuju. O tome Kur’an jasno kaže:

وَٱلسَّمَآءَ رَفَعَهَا وَوَضَعَ ٱلْمِيزَانَ أَلَّا تَطْغَوْا۟ فِى ٱلْمِيزَانِ

„A nebo je digao i postavio je terazije, da ne prelazite granice u mjerenju.“ (Er-Rahmān, 7–8)

Ajet ukazuje da su pravednost i ravnoteža temelj uređenja svemira. Sve u univerzumu ima svoju mjeru: dan i noć, godišnja doba, kiša, sunčeva toplota, čak i disanje čovjeka – sve je savršeno odmjereno. U svemiru se Zemlja, Mjesec, Sunce i planete kreću u precizno određenim orbitama.

Kur’an kaže:

إِنَّا كُلَّ شَىْءٍ خَلَقْنَٰهُ بِقَدَرٍۢ

„Mi sve s mjerom stvaramo.“ (El-Kamer, 49)

Ovaj ajet kazuje da je po Allahovom određenju – kaderu – sve stvoreno s mjerom, svrhom i mudrošću.

Kao što je Allah uspostavio ravnotežu u stvaranju svijeta, tako je slao poslanike, od prvog čovjeka Adema, a.s., do Muhammeda, a.s, da ljudima donesu propise i zakone – kao izraz pravde i upute. Svi su poslanici imali dva glavna stuba na kojima počiva ljudska egzistencija: uputu i pravdu. Jedno bez drugog ne može.

Uputa, odnosno Allahova knjiga, daje duhovni i moralni putokaz. Bez Kur’ana, čovjek luta; norme postaju promjenjive i podložne strastima i zabludama.
S druge strane, pravda znači da svako dobije ono što mu pripada. Bez pravde, društvo tone u nasilje, korupciju i nejednakost.

Sve imperije su napredovale kada su uspostavile pravedni sistem vlasti, a propadale su kada je nestala ravnoteža i kada su uvele dvostruka mjerila. A dvostruka mjerila su kada neko kritukuje grijeh kod drugih, ali taj isti grijeh opravdava kod sebe, ili kada institucije strogo primjenjuju zakon prema siromašnima, a popustljivi su prema bogatim i moćnim.

Uzvišeni Allah kaže:

لَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلَنَا بِٱلْبَيِّنَٰتِ وَأَنزَلْنَا مَعَهُمُ ٱلْكِتَٰبَ وَٱلْمِيزَانَ لِيَقُومَ ٱلنَّاسُ بِٱلْقِسْطِ ۖ

„Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.“ (El-Hadīd, 25)

Ta vaga Božije pravde i potpune ravnoteže bit će postavljena i na Sudnjem danu. Najviše bismo trebali biti zabrinuti koliki će biti tas naših djela koji vodi ka Džennetu. Privilegija je saznanje da još imamo priliku da mijenjamo omjer dobrih i loših djela.

Nijedno dobro djelo ne smijemo potcijeniti, kao što ne smijemo ni grijeh koji nam se čini neznatnim.

Allah, dž.š., kaže:

وَنَضَعُ ٱلْمَوَٰزِينَ ٱلْقِسْطَ لِيَوْمِ ٱلْقِيَٰمَةِ فَلَا تُظْلَمُ نَفْسٌۭ شَيْـًۭٔا ۖ وَإِن كَانَ مِثْقَالَ حَبَّةٍۢ مِّنْ خَرْدَلٍ أَتَيْنَا بِهَا ۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَٰسِبِينَ

„Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.“ (El-Enbijā, 47)

Ajet jasno govori da će svako djelo biti predočeno, bez izuzetka. Na Sudnjem danu, čovjek se neće moći sjetiti svega što je činio, ali kod Allaha neće biti zaboravljeno niti jedno djelo. Pravda tada neće biti ljudska – već apsolutna i savršena Božanska pravda.

Ono što se tada ne može ispraviti, može se danas – na dunjaluku. Zato je čovjek dužan da već ovdje uspostavi vagu u društvu, ekonomiji i međuljudskim odnosima. Na Ahiretu će Allah uspostaviti vagu u kojoj će se svaka nepravda ispraviti.

Zanimljivo je da djela neće biti brojana, nego vagana. Jedno dobro djelo, ako bude iskreno radi Allaha učinjeno i primljeno, može pretegnuti vagu i prevagnuti na strani dobra.

Da bi se ravnoteža na ovom svijetu sačuvala, Uzvišeni Allah je postavio granice. To su šerijatski propisi onoga šta je obaveza, što je zabranjeno a što je dozvoljeno . To su granice koje ne smijemo prelaziti, niti prema njima biti nemarni.

تِلْكَ حُدُودُ ٱللَّهِ فَلَا تَعْتَدُوهَا ۚ وَمَن يَتَعَدَّ حُدُودَ ٱللَّهِ فَأُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلظَّٰلِمُونَ

„To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju – nepravedni su.“ (El-Bekare, 229)

Na drugom mjestu Allah kaže:

„A ko pređe Allahove granice, taj je samome sebi zulum učinio.“ (Et-Talāq, 1)

Kako čovjek sam sebi čini nepravdu? Svaki grijeh koji počini jeste kršenje Allahovih granica. Čuvanje tih granica podrazumijeva izbjegavanje mjesta i prilika u kojima se grijeh može desiti.

U Kur’anu su Allahove granice najviše spomenute u kontekstu braka, razvoda, nasljedstva i imovinskih prava – zato što to nisu samo tehnička pravila, već temelji pravde i moralnog poretka u društvu. To su najosjetljiviji međuljudski odnosi gdje se nepravda najčešće dešava.

Svjesni smo da kada se čovjek udalji od vjere i od Božije knjige, ostaje mu samo moral po vlastitoj želji – moral koji odgovara interesima, a ne istini. Svako od nas treba da uspostavi svoj unutarnji mizan, da izgrađuje sebe kroz redovni ibadet, namaz i učenje Kur’ana. Time srce ostaje vezano za Allaha i stječe mjeru u svemu.

To će se odmah odraziti i na porodicu – jer ako si mi bolji, odmah će biti bolji i članovi naše porodice. Odrazit će se to na porodičnu harmoniju i uspostavit će se ravnoteža u svemu – bez opsjednutosti dunjalukom, ali i bez zanemarivanja stvarnih materijalnih potreba.

Draga braćo!

Ovih dana se obilježava Dan općine Sanski Most i 30. godišnjica herojskog oslobođenja ovog grada. Ovo nije samo formalna godišnjica, već historijski podsjetnik na borbu za slobodu, dostojanstvo i pravdu. To su vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u našoj vjeri islamu.

Oslobađanje Sanskog Mosta 1995. godine nije bila samo vojna pobjeda, to je bio povratak pravde na zemlju koja je bila izložena zlu, nasilju i nepravdi. Bilo je to uspostavljanje mizāna, ravnoteže nakon teških godina agresije i progona.

Ne možemo govoriti o oslobođenju Sanskog Mosta, a da ne spomenemo časnu i presudnu ulogu boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine. Danas, 30 godina kasnije, njihova borba ostaje temelj na kojem stoji ovaj grad. Naša je obaveza da poštujemo njihovu žrtvu, da čuvamo istinu o ratu i da odgajamo generacije koje će znati cijeniti slobodu i biti spremne braniti ovaj grad.

Zamilomo Gospodaru da nas učvrsti  na Pravome putu, učini nas ljudima ravnoteže i umjerenosti. I da sačuva Sanski Most, naš narod i našu domovinu od svakog zla i zaborava.

Amin, ja Rabbel-alemin.

Sanski Most, 3.10.2025.