Muftija
Muftija Kudić: Veličanstvena djela sultana Mehmeda Fatiha su potaknuta vjerom i odlučnošću
Njegovo ime ostalo je duboko utkano i u historiju naših krajeva. Sultan Mehmed el-Fatih, nakon osvajanja Bosne i dolaska u naše krajeve, ostavio je tragove koji se i danas pamte i čuvaju.
U Kraljevoj Sutjesci danas je, nakon džuma-namaza, u džamiji sultana Mehmeda II Fatiha proučena dova i održan tradicionalni mevlud, kojem je prisustvovao veliki broj vjernika iz okolnih džemata, ali i drugih gradova Bosne i Hercegovine.
Ovogodišnji mevlud održan je pod motom “Salavat Tebi, Poslaniče – odgovornost”, a program je bio prilika za zajedničko prisjećanje na život i misiju Muhammeda, a.s., te njegovanje bogate islamske tradicije ovog kraja. Prisutnima se obratio muftija sarajevski prof. dr. Nedžad-ef. Grabus, a izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je bio muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.
Obraćanje muftije Kudića prenosimo u cjelosti:
Hvala Allahu, Koji nas je na Pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na Pravome putu da nas On nije uputio i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruje.
Draga braćo i sestre!
Dozvolite mi da vam na samom početku, kao izaslanik poštovanog reisu-l-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića, prenesem njegove iskrene selame i dove, a također se zahvaljujem uvaženom muftiji sarajevskom dr. Nedžad-ef. Grabusu i MIZ Kakanj, koji nas današnjim programom podsjećaju na važne trenutke iz naše prošlosti.
Od samog početka stvaranja i dolaska prvog čovjeka na ovaj svijet, Uzvišeni Allah je odabrao neke gradove koji će do Sudnjega dana ostati stjecišta ljudi. To su mjesta koja smatramo važnim i koja su orijentiri i tačke stalnog povratka. Među njima poseban značaj u tom smislu zauzimaju haremi u Mekki, Medini i Kudusu, odnosno Jerusalemu.
Poslanici su bili zaduženi da prenesu Allahovu riječ ljudima. A ta riječ, kroz sve generacije i sve narode, bila je ista: da se obraćamo, klanjamo i pokoravamo Jedinom Gospodaru, Uzvišenom Allahu.
Muhammed, a.s., kao posljednji Allahov poslanik i pečat poslanstva, tu je Božiju riječ prenio svojim ashabima. Oni su nakon njega širili svjetlo vjere među narodima, u svim pravcima, noseći sa sobom poruku tevhida i poziv u vjeru u Jednog Boga, riječima la ilahe illallah.
Allahov Poslanik, a.s., imao je mnoge mu’džize. Među njima je i poznati hadis u kojem je najavio osvajanje Konstantinopolisa, rekavši da će biti osvojen i pohvalivši vojskovođu i vojsku koji to ostvare. Taj vojskovođa bio je sultan Mehmed el-Fatih.
Rekao je poslanik Muhamed, a.s.,
لَتُفْتَحَنَّ الْقُسْطَنْطِينِيَّةُ، فَلَنِعْمَ الْأَمِيرُ أَمِيرُهَا، وَلَنِعْمَ الْجَيْشُ ذَلِكَ الْجَيْشُ
„Konstantinopol će sigurno biti osvojen. Divan li je vojskovođa njen vojskovođa i divna li je vojska ta vojska.“
Njegovo ime ostalo je duboko utkano i u historiju naših krajeva. Sultan Mehmed el-Fatih, nakon osvajanja Bosne i dolaska u naše krajeve, ostavio je tragove koji se i danas pamte i čuvaju.
Posljednju džumu u mjesecu augustu ovdje u Kraljevoj Sutjesci, obilježavamo i podsjećamo se na jedan važan događaj – vrijeme kada je, prema historijskom predanju, sultan Mehmed el-Fatih boravio na ovim prostorima i kada je u ovom mjestu podignuta prva džamija.
Sličan trag njegovog dolaska i širenja islama sačuvan je i u Kamengradu kod Sanskog Mosta. Svake godine na Fatihovoj musalli muslimani se okupljaju i klanjaju zajedničku džumu za sve džemate Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most. Iako su ova dva događaja zasebna i obilježavaju se u različitim programima, povezuje ih isto ime – sultan Mehmed el-Fatih, onaj sultan kojeg je Allahov Poslanik, a.s., spomenuo u svojoj radosnoj najavi.
Sva mjesta koja je sultan Mehmed el-Fatih posjetio nose svoju posebnu vrijednost. Negdje je ostala musalla – otvoreni prostor namijenjen zajedničkom namazu, a negdje džamija – prostor zaklonjen svojim krovom, ali otvoren prema nebu dovom i sedždom.
Možda je najbolje da se u ovom kontekstu zapitamo: šta je to što je inspirisalo tako mladog vojskovođu da osvoji Istanbul i da nakon toga dođe i na ove naše prostore?
Moguće je ponuditi više odgovora, ali je sigurno najveća njegova vrijednost bila je u tome što je vjerovao riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i što je tu vjeru nastojao pretvoriti u djelo.
Jer Uzvišeni Allah kaže:
وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانْتَهُوا ۚ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۖ إِنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
„Ono što vam Poslanik dā, to prihvatite, a ono što vam zabrani, toga se prođite. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.“
(El-Hašr, 7)
Ovaj ajet je najveća potvrda da Poslanik ne govori po svom hiru, nego da je to objava koja mu se objavljuje. Nema nijedne situacije niti događaja iz njegovog života iz kojeg ne bismo mogli uzeti primjer, jer nam je Poslanik uzor u svemu.
Međutim, osim našeg često deklarativnog izjašnjavanja ljubavi prema Poslaniku potrebno je da tu ljubav i taj odnos prenesemo na one koji nas okružuju i na ljude s kojima živimo.
Uzmimo primjer Poslanikovog odnosa prema ashabima.
عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضيَ اللهُ عنهُ قَالَ: قَالَ لِي النَّبِيُّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: «اقْرَأْ عَلَيَّ»، قُلْتُ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَأَقْرَأُ عَلَيْكَ، وَعَلَيْكَ أُنْزِلَ؟ قَالَ: «نَعَمْ» فَقَرَأْتُ سُورَةَ النِّسَاءِ حَتَّى أَتَيْتُ إِلَى هَذِهِ الآيَةِ: {فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِنْ كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ، وَجِئْنَا بِكَ عَلَى هَؤُلاَءِ شَهِيدًا} [النساء: 41]، قَالَ: «حَسْبُكَ الآنَ» فَالْتَفَتُّ إِلَيْهِ، فَإِذَا عَيْنَاهُ تَذْرِفَانِ.
Abdullah ibn Mes’ud prenosi da mu je Poslanik, a.s., rekao: „Uči mi Kur’an.“ Ibn Mes’ud upita: „Zar da ja tebi učim, a tebi je objavljen?“
Poslanik reče: „Da, volim ga slušati od drugoga.“ Tada je Ibn Mes’ud učio suru En-Nisa, sve dok nije došao do ajeta:
فَكَيْفَ إِذَا جِئْنَا مِنْ كُلِّ أُمَّةٍ بِشَهِيدٍ، وَجِئْنَا بِكَ عَلَى هَؤُلاَءِ شَهِيدًا
„A šta će biti kada dovedemo iz svakog naroda svjedoka i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“ (En-Nisa, 41)
Tada je Poslanik rekao: „Dosta je sada.“ Ibn Mes’ud se okrenuo prema njemu i vidio da su mu oči pune suza.
U ovom događaju vidimo kako se Poslanik odnosio prema svojim ashabima. Slušao ih je, davao im priliku i pokazivao im njihovu vrijednost. Iako je Kur’an objavljen njemu, on kaže: „Volim ga slušati od drugoga.“
Ovaj hadis govori o vrijednosti slušanja Kur’ana i o tome kako njegovo učenje utječe na čovjeka. I Muhammed, a.s., je slušao učenje Kur’ana sve do ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:
„A kako će tek biti kada iz svakog naroda dovedemo svjedoka i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih.“
Kada ga je Abdullah ibn Mes’ud, učeći ovaj ajet podsjetio na njegovu ulogu svjedoka na Sudnjem danu, Poslanik, a.s., je zaplakao i time nam pokazao suštinsko značenje ovog ajeta. Pred njim se otvorio prizor Sudnjega dana, kada će on svjedočiti za svoj ummet. U tim suzama vidimo njegovu zabrinutost za njegov ummet i pitanje kako će položiti račun na Sudnjem danu. Koliko mi puta zastanemo nad nekim ajetom i budemo istinski svjesni njegovog značenja?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plakao je jer je Kur’an pred njim otvorio sliku Ahireta – dana kada će se narodi okupiti, kada će se svjedočiti, kada će se pokazati ljudska djela i kada će svaki čovjek odgovarati za ono što je radio. To je najbolji primjer šta se događa kada Kur’an istinski uđe u srce čovjeka: on ga dotakne, probudi i promijeni.
To je odnos koji trebamo prenijeti i u svoje živote. Ako kažemo da volimo Poslanika, onda neka se ta ljubav vidi u našem odnosu prema ljudima koji nas okružuju – prema našim roditeljima, komšijama i svim ljudima s kojima živimo. Zato danas, kada se okupljamo na ovom mjestu, ne okupljamo se samo da se prisjetimo jednog događaja iz prošlosti. Okupljamo se da se prisjetimo poruke koja je ista od prvog čovjeka do posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem – poruke vjere u Jednog Gospodara, Uzvišenog Allaha.
Zato možemo razumjeti koliko smo počašćeni i kakvu smo veliku privilegiju imali što je islam došao u naše krajeve na rukama Osmanlija. Nakon toga, naši dobri muslimani su svojim dovama, sedždama, trudom i iskrenošću čuvali i prenosili vjeru na sljedeće generacije.
Neka Uzvišeni Allah nagradi sve one koji su nam ovu blagodat sačuvali i prenijeli, učvrsti nas u islamu i učini nas dostojnim nasljednicima onih koji su prije nas vjeru čuvali.






