Na IPF-u u Bihaću održana tribina o vjerskim pravima u BiH i pravu na hidžab

Na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću upriličena je javna tribina na temu: „Vjerska prava i slobode u pravnom poretku Bosne i Hercegovine – Pravo na hidžab“. Uvodničari na ovu temu bili su dva mlada profesora s Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću i Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu: dr. sc. Suan Islamović i dr. sc. Amila Svraka-Imamović. Organizator ove tribine bili su Islamski pedagoški i Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću. Dekani ovih dviju ustanova obratili su se na početku pozdravnim govorima, a koliko je značajna tema o kojoj je bilo riječi na ovoj tribini govori i činjenica da su na njoj prisustvovali muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, dekani fakulteta Univerziteta u Bihaću, profesori, predstavnici OSCE-a, imami, studenti i brojni građani.

Prvi uvodničar bio je dr. Suan Islamović sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihaću. Svoje izlaganje podijelio je na dva dijela: u prvom dijelu postavljao je veoma smislena pitanja koja bismo trebali sebi postavljati kada je u pitanju pravo svakog čovjeka da uživa svoja vjerska prava, dok se u drugom dijelu izlaganja fokusirao na primjere iz prakse Evropskog suda za ljudska prava i na konkretne apelacije koje je razmatrao ovaj sud u brojnim slučajevima.

„Postoje li granice u konzumaciji slobode vjere? Može li moje uživanje mojih vjerskih prava imati negativan uticaj na nekog drugog? Vjerovatno će se moji studenti nasmijati na ovaj primjer koji stalno ističem – da moje pravo da se razmahujem šakom prestaje tamo gdje počinje tuđi nos. To je razumijevanje prava u subjektivnom smislu i, u tom kontekstu, ukoliko moja konzumacija vjerskih prava i sloboda ne uzurpira tvoje pravo i slobodu, ona apsolutno mora biti zagarantovana. Nedavno sam dobio poziv od jedne mlade osobe koja je završila fakultet u Sarajevu i počela raditi u jednoj srednjoj školi u Sarajevu. Bila je primorana dati otkaz zato što joj u školi nisu dozvolili da u uglu jedne prostorije može obaviti namaz, a pritom da ne remeti radno vrijeme niti uzurpira vrijeme i prostor. Ko god od vas negdje putuje, svakodnevno nailazi na molitvene salone gdje ljudi različitih konfesija ulaze, obave svoju molitvu i nastavljaju dalje. Ovaj fenomen posebno je prisutan u ugostiteljskim objektima, šoping centrima, aerodromima, univerzitetima i na drugim mjestima. Uđi u taj prostor, obavi molitvu kako želiš i gotova priča, a ne da me ograničavaš i da, na osnovu uzurpacije ovog mog prava, meni oduzimaš i pravo na rad“, istakao je dr. Islamović.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Amila Svraka-Imamović opširno je tretirala pitanje hidžaba u Oružanim snagama i pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, s posebnim osvrtom na slučaj Emele Mujanović-Kapidžija, vojnikinje u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Kroz svoje izlaganje prof. Svraka-Imamović pravila je paralelu s drugim pravnim sistemima u demokratskim državama, ali se kritički osvrnula i na neke muslimanske zemlje i njihov odnos prema rigoroznoj praksi nametanja hidžaba.

„Pitanje obaveze nošenja mahrame za ženu jeste pitanje oko kojeg su saglasni svi islamski učenjaci, kako danas tako i u prošlosti, i oko kojeg su se usaglasili muslimanski eksperti iz svih dijelova svijeta. Mi, naravno, govorimo o pravu na slobodu vjere sa sekularnog aspekta, ali ne zaboravite da Evropski sud za ljudska prava prilikom donošenja presuda traži stavove vjerskih zajednica i propituje da li je neki postupak vjerska praksa ili lična preferencija pojedinca. Strazburški organi dugo su vremena oklijevali da priznaju da hidžab predstavlja vjersku praksu, a ne vjerski ili politički simbol, i da su države dužne opravdati ograničenje mahrame u javnom prostoru. Otuda konstatacija da se neko pravo može ograničiti u demokratskom društvu u cilju zaštite javne sigurnosti, javnog zdravlja, morala i prava i sloboda drugih. U pozitivnim pravnim aktima Oružanih snaga i pravosudnih institucija naše zemlje ističe se da se mora postići vjerska neutralnost i time zabraniti nošenje vjerskih simbola. Naravno, po svemu, mahrama nije simbol, mahrama je vjerski propis“, rekla je u svom izlaganju prof. Svraka-Imamović.

Prof. Svraka-Imamović predstavila je komparaciju između Francuske i Velike Britanije, koja nije identična, naprotiv, ali odražava stavove zasnovane na historijskim odnosima prema vjeri i uvjerenju. Ona je predstavila genezu borbe Emele Mujanović-Kapidžija za pravo da nosi hidžab na svojoj radnoj obavezi u sklopu Oružanih snaga te veoma opširno analizirala postupke, odluke, presude i tumačenja u ovom slučaju.

„Za kraj ću vam prenijeti konstataciju veoma priznatog italijanskog profesora Silvija Ferarija koji je zaključio da svaka ispravna politika mora omogućiti da nošenje mahrame bude stvar ličnog izbora, a ne nametnuto od porodice i religijske zajednice, ali dalje od toga ne smije ići. Onda kada su individualne slobode i opći interesi zaštićeni, u zajedničkom prostoru se ne smije ograničavati nošenje odjeće koja manifestira nečija religijska ili kulturna uvjerenja. Ovakva praksa šalje poruku da je taj sistem tolerantan, pluralističan i da sve poštuje jednako. Zabranjivanje ili isključivanje vidljivih manifestacija vjere na radnom mjestu može biti protumačeno na način da država promoviše ili daje prednost nereligijskim uvjerenjima i da isključuje pripadnike onih vjerskih zajednica u kojima se nosi vjerom naređena odjeća“, zaključila je prof. Svraka-Imamović.

Moderatorica na ovoj tribini bila je mr. Anita Ramulić, a nakon uvodnih izlaganja uslijedila su pitanja i diskusije o navedenoj temi.