Muftija Kudić u Gradskoj džamiji u Bihaću: Ne smijemo biti posmatrači prošlosti, moramo biti nosioci emaneta

Danas, 17.10.2025. je u Gradskoj džamiji u Bihaću hutbu kazivao u džuma-namaz predvodio muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić. Povodom hutbe je obilježavanje 123. godišnjica od imenovanja prvog reisul-uleme Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića, koji je porijeklom iz bihaćkog naselja Kulen Vakuf. Također,  21.10.2025. godine se obilježava 23. godišnjica od formiranja 5. korpusa Armije R Bosne i Hercegovine, te je i ovaj važan događaj tretiran kroz hutbu muftije Kudića.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je stvorio, uputio i počastio razumom i slobodnom voljom. Neka su salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo i sestre!

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u mnogim kur’anskim ajetima podsjeća čovjeka na njegov početak, na njegovu prirodu i svrhu boravka na ovom svijetu. Govoreći o emanetu i odgovornosti koju je čovjek preuzeo, Allah nas vraća na sami čin stvaranja, kako bismo shvatili svoju slabost, ali i veličinu zadatka koji nam je povjeren.

Allah, dž.š., kaže,

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِن كُنتُمْ فِى رَيْبٍۢ مِّنَ ٱلْبَعْثِ فَإِنَّا خَلَقْنَٰكُم مِّن تُرَابٍۢ ثُمَّ مِن نُّطْفَةٍۢ ثُمَّ مِنْ عَلَقَةٍۢ ثُمَّ مِن مُّضْغَةٍۢ مُّخَلَّقَةٍۢ وَغَيْرِ مُخَلَّقَةٍۢ لِّنُبَيِّنَ لَكُمْ

„O ljudi! Ako sumnjate u oživljenje, pa Mi vas, zaista, stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa – oblikovane i neoblikovane – da bismo vam pokazali moć Našu.“ (El-Hadždž, 5)

Ovim ajetom Allah nas podsjeća na našu slabost i na to da nismo stvoreni bez razloga. Svaki čovjek nosi emanet – povjerenje koje je Allah dao ljudskom rodu– da bude namjesnik (halifa) na Zemlji, da čini dobro, da čuva ono što mu je dato, da pravedno postupa i da ne zaboravi svoga Gospodara. Uzvišeni Allah nas kroz Kur’an neprestano podsjeća na faze čovjekovog stvaranja. Ne zbog toga da bismo to samo znali, nego da bismo razumjeli – ko smo, od čega smo i zašto smo stvoreni.

Stvoreni smo od nečega što u našim očima nema vrijednost – od zemlje, od prašine; od nečega što obično brišemo, uklanjamo, i čemu ne pridajemo značaj. A upravo iz te prašine Allah nam je dao život.  Zato se Iblis i uzoholio, pa rekao:

„Ja sam bolji od njega: mene si stvorio od vatre, a njega si stvorio od ilovače.“
(El-A’raf, 12)

On nije razumio svrhu stvaranja, a to je  – da nije najvažnije od čega smo stvoreni, već razlog i bit stvaranja. Allah nam je dao razum, uputu i slobodu, ali nam je dao da preuzmemo emanet koji je toliko težak da su ga odbili nebesa i Zemlja.

 „Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se one pobojale i odbile da ga ponesu, a čovjek ga je preuzeo – a on je, doista, prema sebi nepravedan i lakomislen.“ (El-Ahzab, 72)

I zato, svaki čovjek će jednog dana odgovarati pred svojim Gospodarom – jer Onaj koji nas je stvorio iz kapi sjemena, iz bezoblične mase, iz prašine – On nas, bez sumnje, može i ponovo oživjeti.

U tim različitim fazama stvaranja, Allah nas podsjeća kako smo najprije stvoreni kao dojenčad, da bismo potom dosegli dob pune snage. U tom životnom ciklusu neki ljudi umiru ranije, dok drugi dožive duboku starost. Kur’an kaže:

لِكَيْلَا يَعْلَمَ مِنۢ بَعْدِ عِلْمٍۢ شَيْـًۭٔا

„Pa da zaborave sve što ono što su znali.“

Ovim nas Allah ponovo podsjeća na našu slabost. Osim što u starosti fizički slabimo, ni intelektualno više nismo sigurni u ono što znamo. Ono što smo jučer dobro znali, već danas zaboravljamo. Naše znanje postaje relativno, promjenjivo i nestalno.

I konačno, svrha svega jeste ponovno proživljenje nakon smrti. Ovaj svijet je stvoren kao njiva ahiretska, kako se spominje u hadisu, i u njemu smo iskušani – kako bi Allah ukazao na one koji čine dobra djela. Svako od nas ima iste mogućnosti da prihvati vjeru – da bude vjernik ili da to odbije. Naša sloboda izbora je dio emaneta koji nosimo.

Da bi nam Allah približio proces ponovnog proživljenja, On nas upućuje i kaže: „Ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.“ (El-Hadždž, 5)

Ovaj prizor nije samo prirodni fenomen – on je dokaz Allahove moći da mrtvo oživi, da beživotno pretvori u život. Kao što kiša budi zemlju, tako će Allah na Sudnjem danu dati život onima koji su bili u prahu, u zaboravu, u tami kabura. Zato se ne smijemo zavaravati prolaznošću dunjaluka, niti gubiti iz vida krajnji cilj – a to je susret s našim Gospodarom.

Sve što smo spomenuli – od stvaranja čovjeka kroz različite faze života, njegovu slabost i snagu, iskušenja i odgovornosti, pa sve do smrti i ponovnog proživljenja – dovedeno je do svoje krajnje svrhe, a to je spoznaja istine. Uzvišeni Allah to jasno kaže u Kur’anu:

ذَٰلِكَ بِأَنَّ ٱللَّهَ هُوَ ٱلْحَقُّ وَأَنَّهُۥ يُحْىِ ٱلْمَوْتَىٰ وَأَنَّهُۥ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍۢ قَدِيرٌۭ

„Zato što Allah postoji, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može.“ (El-Hadždž, 6)

Ovaj ajet zaokružuje cijelu poruku: Allah je istina, On daje život i smrt, On će nas ponovno proživjeti, i On nad svim ima moć!

Draga braćo!

Dani i datumi u historiji jednog naroda nisu samo puko sjećanje – oni su podsjetnik na odgovornost, na zahvalnost i na kontinuitet vjere i slobode.

Na današnji dan, 17. oktobra 1882. godine, imenovan je prvi reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – Mustafa Hilmi Hadžiomerović. S ponosom možemo reći da je potekao iz ovih krajeva,  i da je udisao isti zrak i napajao se iz bistre rijeke Une.

To je bio historijski trenutak – ne samo imenovanje jedne ličnosti, već i početak institucionalnog uređenja Islamske zajednice, osnivanjem Ulema-medžlisa. U uvjetima dolaska Austro-Ugarske vlasti, naša ulema je donijela mudru i historijsku odluku da ostane sa svojim narodom, da ne napušta Bosnu, već da je gradi i čuva – vjerom, znanjem i organizacijom.

Slično tome, 21. oktobra 1992. godine, u novijoj historiji, obilježavamo godišnjicu formiranja slavnog Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je bio bedem odbrane naše domovine u najtežim trenucima. Možda nikada u svojoj prošlosti nismo imali tu čast da na tako jasan i odlučan način branimo jedinu nam domovinu, predvođeni Prvim predsjednikom nezavisne Bosne i Hercegovine, Alijom Izetbegovićem.

I kao što je ulema ostala uz narod 1882. godine, tako je i narod zajedno sa svojim komandantima tokom 1990-ih ostao i čuvao svoju domovinu, svoju čast i svoju vjeru. To su trenuci iskušenja, ali i dokazi snage – da vjera i domovina nisu odvojene, već da jedno drugo čuvaju.

U tom duhu podsjećamo se i na riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah će neprestano saditi u ovoj vjeri (islamu) nove ljude, koje će koristiti u svojoj poslušnosti.”

To je Božije obećanje – da će uvijek biti onih koji će nositi vjeru, širiti dobro, čuvati dostojanstvo i biti korisni u Allahovoj vjeri. Zato ne smijemo dopustiti da budemo samo promatrači povijesti, trebamo biti nosioci emaneta, čuvari naše vjere i branioci naše domovine.

Molimo Allaha da nas učvrsti na istini, da nas učini dostojnima emaneta vjere i domovine, i da nam podari potomstvo koje će biti iskreno u vjeri i korisno ummetu. Amin

Gradska džamija Bihać, 17.10.2025.