Hutba muftije Abdibegovića o poslanstvu Muhammeda, a.s. u Gradskoj džamiji u Bihaću

Muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović je održao hutbu i predvodio džuma-namaz u Gradskoj džamiji u Bihaću. Hutbu muftije Abdibegovića prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, salavat i selam na Božijeg Miljenika, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Draga braćo, poštovane sestre Uzvišeni Allah u Kur’anu veli:“ Bog odabire poslanike od meleka i od ljudi.“(22/75).

Također, Allah potvrđuje „Allah najbolje zna kome povjerava Svoje poslanstvo.“(6/24). Kur’an svjedoči o poslanikovom uzoru pa kaže:“ Vi zaista imate u Božije Poslaniku najljepši uzor.“ (33/21) A da je Poslanik i poslanstvo milost, Uzvišeni veli:“Tebe smo poslali kao milost svjetovima.“ (21/107).

Allah odabire i blagosilja vrijeme, mjesto i ljude. Njihov blagoslov se prepoznaje, osjeća i prepliće među ljudima, odnosno, kroz njihovu sreću i iskušenje. Zato je lahko i logično zaključiti da sve što je Allah stvorio, stvorio je sa razlogom, a ti razlozi mogu biti, životne blagodati ili životna iskušenja.

Blagodati vremena i mjesta, čovjeku, donose, daruju napredak, progres i uspjeh, a iskušenja kroz koja prolaze ljudi, u čovjeku jačaju njegovu ličnost, karakter i postojanost. I jedno i drugo, blagodati i iskušenja, imaju za cilj čovjeka približiti Bogu. Zato se blagodati i iskušenja temeljno prepoznaju i vrednuju kroz Allahovu Uputu-Objavu, a ne kroz ljudske ocjene, parametre i komentare. Od Boga odabrani poslanici, prenose i dostavljaju ljudima Božiju poruku, a njeno tumačenje kazuju učeni i pobožni ljudi.

Govor o poslanicima nas uvijek vraća i podsjeća na njihovu, ličnost i djelo, život i misiju, hijeropovijest i njihovu povijesnu ulogu za čovječanstvo, sve sa ciljem kontekstuiranja i potpunog razumijevanja prilika, neprilika i okolnosti u kojima se Allah oglašava, jer su ljudi pozicionirani na stranputici i udaljili se od Allahove riječi-Upute.

Allahova mudrost u slanju poslanika ogleda se u činjenici da ih je slao u drušva i zajednice koje su ogrezle u nemoralu i grijehu i koji su živjeli na najniižem stepenu civilizacijskog života, džahilijjetu, koji se može definisati kao paganstvo ili barbarizam. Povijest bilježi pojavu grijeha i griješenja u zajednicama i narodima, a mi svjedočimo njihovu sveukupnu pojavnost u Ummetu Muhammeda a.s.

Džahilijjet se ogleda kroz politeizam-vjerovanje u više bogova, idolatriju, vjerovanje u moć i klanjanje kipovima i idolima, društveni razvrat, ubijanje žive ženske djece, nemoral, opijanje, kocku, igre na sreću, varanje u kupoprodaji. Sve to i drugo je vladalo u području gdje se pojavio posljednji poslanik Muhammed a.s. Prije njega je bio Isa a.s., a razlika između njih je 570 godina. To je za povijest kratak period, no, čovječasntvo se kroz tako kratko vrijeme uspjelo izopačiti i udaljiti od Božije Istine. Zato Allah dž.š šalje Poslanika u prostor i vrijeme gdje su ljudi bili i živjeli bez Istine u razvratu i izopačenosti.

Njegova misija i zadaća je bila da pozove ljude u tevhid, monoteizem, vjeru u jednog Boga. U Kur’anu stoji:“ Reci: Allah je Jedan. Allah je utočište svakom. Nije rođen, niti je rodio, i niko Mu nije ravan.“ (112/1-4), da obavljaju pet dnevnih namaza, da poste Ramazan, da godišnje daju zekat, da obave hadždž, da se čiste fizički i duhovno, da jedu halali dozvoljene stvari, da žive čestito, da budu časni i pošteni među ljudima, da budu učeni, pobožni, pravedni, plemeniti, dobročinitelji, da čuvaju porodicu i rodbinske veze, da se klonu opojnih sredstava i svega što razara ljudski razum, jer je razum-um- stvoren da spozna Boga, Allaha dž.š.

Poslanik a.s. je naučavao da je ovaj svijet prolazan, da kratko traje, da ćemo ga svi napustiti i polagati račune pred Gospodarom, da su dobra djela ono što nosimo sa sobom i sa čime ćemo izići pred Allah dž.š. Da se vjerom i dobrim djelima sve dobija, a nevjerom, ružnim djelima i riječima sve gubi.

Da bi uspješno obavili misiju, povjerenu im zadaću, poslanici su bili prepoznatljivih osobina koje su ih krasile i zbog kojih su bili uspješni u misiji i poštovani među ljudima. Onima koji su ih slijedili i onima koji su to odbijali. Njihove osobine, vrline su bile:

-Govorili su istinu, nisu se služili lažima- Sidk,

-Bili su pouzdani, povjerljivi i pošteni u odnosima među ljudima u zajednici- Emanet,

-Vjerodostojno, tačno i potpuno su tumačili i dostavljali Božije riječi ljudima. Na tom putu dunjalučke i ovosvjetske stvari ih nisu obuzimale- Teblig,

-Kao od Boga, odabrani ljudi, bili su sačuvani od grijeha i griješenja, a podučavali su ljude da ako griješe čine tevbu i vjeruju u Božiju milost – Ismet,

-Kao ljudska bića bili su potpuno zdravi, fizički i duhovno, punoljetni i pametni, oštroumni i razboriti, znali su šta kome i kako treba kazati- Fetanet,

-Postupali su pravedno, jednako prema svima, u svim situacijama, koji su ih slijedili i koji ih nisu slijedili, kao i prema onima koji su im bili bliže i dalje od njih- Adalet,

-Zbog izazova, poteškoća, odgovornosti, tereta i psihofizičkih napora za izvršavanje misije, bili su muškog roda. Zato su život gnijezdili u porodici i organizovanom društvu- Rudžulet.

Za života Poslanik a.s. je radio dobra djela, govorio lijepe riječi i upućivao ljude na dobro, a upozoravao i odvraćao od zla. On je milost svjetovima, zato ga mi slijedimo, ne zbog njega, nego zbog sebe, svoje sreće, uspjeha i nade u Božiju milost. Poslanik Muhammed a.s. je naš uzor, to ne bi smjela biti deklarativna izjava, on nam treba biti uzor u praktičnom življenju kroz zaogrtanje atributima i vrlinama koje su krasile sve poslanike.

Molim Allah dž.š da nam na tom putu bude od pomoći i da nam Poslanik a.s. bude šefadžija na Sudnjem danu. AMIN!

Koristim priliku zahvaliti se muftiji hfz. Mehmed-ef. Kudiću na pozivu i prilici da se obratim prisutnim vjernicima Gradske džamije u Bihaću i da osjetim snagu džemata, također se zahvaljujem Vladi Unsko-sanskog kantona na pomoći koju u kontinuitetu pružaju povratnicima i nama koji živimo u Banja Luci.

Bihać, Gradska džamija, 20.11.2020. godine