Bajramska hutba Muftije Kudića: Kurban-bajram je blagdan pokornosti, čistog srca i bogobojaznosti

Danas je u Gradskoj džamiji u Bihaću održana centralna bajramska svečanost Muftijstva bihaćkog. U sklopu programa su se obratili imam Gradske džamije mr. Suad-ef. Mahmutović i glavni imam Medžlisa IZ Bihać mr. Mensur-ef. Ćehić. Bajram namaz je predvodio i bajramsku hutbu kazivao muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Draga braćo!

Nalazimo se u odabranim danima u kojima smo dočekali Kurban-bajram, hadžijski bajram, blagdan žrtve i pokornosti Uzvišenom Gospodaru. Ovo su dani u kojima se srca vjernika širom svijeta okreću prema Meki, prema Kabi i časnim mjestima hadža, gdje milioni muslimana izvršavaju petu islamsku dužnost, slijedeći poziv Allahovog poslanika Ibrahima, alejhis-selam.

Kur’an kaže:

„I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih.“ (El-Hadždž, 27)

Taj Ibrahimov poziv nije bio samo poziv na putovanje, nego poziv muslimanima, ali i cijelom ljudskom rodu, na vjeru, razmišljanje i konačni povratak Uzvišenom Gospodaru. I danas, stoljećima kasnije, taj poziv odzvanja srcima vjernika i okuplja ljude različitih jezika, boja i naroda u svjedočanstvu Božijeg jedinstva.

Jučer su naše hadžije stajale na Arefatu – mjestu susreta, dove i pokajanja; mjestu na kojem čovjek najiskrenije preispituje sebe, svoje postupke i svoj odnos prema Allahu i ljudima. Stajanje na Arefatu podsjeća nas da je život prolazan, da su svi ljudi jednaki pred svojim Stvoriteljem i da ćemo kao što stojimo na Arefatu jednoga dana stati pred Uzvišenim Gospodarom radi polaganja računa za svoja djela.

Posebnu simboliku imaju ihrami, jednostavna odjeća hadžija koja briše sve razlike među ljudima. Posebno u vremenu velikih podjela, nepravde i oholosti, ihrami nas uče da čovjeka ne uzdižu ni bogatstvo, ni položaj, ni status, nego njegova čestitost, bogobojaznost i dobra djela. Čovjek sa ovoga svijeta odlazi noseći samo svoja djela.

Za hadž se čovjek može dugo pripremati, može ponijeti sve ono što mu je potrebno za putovanje, ali hadž će biti primljen samo ako je srce spremno da savlada bolesti koje čovjeka udaljavaju od Allahove milosti – oholost, zavist, mržnju i licemjerstvo.

Uzvišeni Allah nas podsjeća da na Sudnjem danu neće koristiti ni imetak ni djeca, nego čisto i iskreno srce:

يَوْمَ لَا يَنفَعُ مَالٌۭ وَلَا بَنُونَ إِلَّا مَنْ أَتَى ٱللَّهَ بِقَلْبٍۢ سَلِيمٍۢ

„Na Dan kada neće nikakvo bogatstvo, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.“ (Eš-Šuara 89,90)

To pokazuje da Allah ne gleda samo vanjski oblik djela, nego stanje čovjekovog srca. Zato Kur’an kaže:

لَن يَنَالَ ٱللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَآؤُهَا وَلَٰكِن يَنَالُهُ ٱلتَّقْوَىٰ مِنكُمْ

„Ni meso njihovo, ni krv njihova neće stići do Allaha, ali će Mu stići vaša bogobojaznost.“
(El-Hadždž, 37)

Ovaj ajet je suština kurbana. Allahu nije potrebna materijalna žrtva, nego iskrenost čovjeka, njegova svijest o Bogu i spremnost da pobijedi vlastiti ego i oholost.

Na ovom svijetu ljudi se najviše oslanjaju na imetak i svoju djecu, ali na ahiretu će nam koristiti samo ono što smo iskreno činili radi Allaha. Koristit će nam ako smo imetak na halal način stjecali i trošili ga na putu dobra. Od djece ćemo imati koristi onoliko koliko smo vremena i truda uložili da ih odgajamo u vjeri, poštenju i da budu korisni za porodicu i zajednicu.

Svi mislimo da nam je srce ispravno, ali pravo pitanje jeste: da li u drugima tražimo ono što je dobro? Jesmo li spremni oprostiti uvredu, savladati vlastitu srdžbu i očistiti srce od zavisti i mržnje? Upravo se u tome ogleda istinska bogobojaznost.

Tavaf oko Kabe simbolizira stalno kretanje i aktivnost vjernika. Sve u ovom svijetu kreće se u savršenom skladu – od planeta i zvjezdanih sistema do čovjekovog života i njegovog traganja za smislom. Svaki čovjek je usmjeren prema nečemu i oko nečega se kreće. Tavaf nas podsjeća da jedino istinsko usmjerenje čovjeka treba biti prema Allahu i prema onome što vodi Njegovom zadovoljstvu.

U tavafu je ibadet gledati u Kabu, jer ona simbolizira jedinstvo muslimana i njihovu zajedničku Kiblu. Kada bi muslimani bili istinski usmjereni na jedinstvo, pravdu i međusobno poštovanje, svijet bi bio mjesto mira, razumijevanja i dobra. Tada bismo ovaj prolazni dunjaluk vidjeli kao najveću priliku da zaradimo vječni ahiret.

Hadž nas također uči važnosti znanja i susreta među ljudima. Kroz historiju, hadžski putevi nisu bili samo putevi ibadeta, nego i putevi učenjaka, knjige i razmjene iskustava. Muslimanska civilizacija se nije gradila izolacijom, nego učenjem, putovanjem i međusobnim upoznavanjem ljudi i naroda.

Isto tako, hadž i Kurban-bajram podsjećaju nas na moralnu odgovornost. U vremenu kada se uspjeh često mjeri bogatstvom, položajem i popularnošću, islam nas uči da prava vrijednost čovjeka nije u onome što posjeduje, nego u njegovom karakteru, iskrenosti i da budemo korisni drugima. Pred Allahom nisu najveći oni koji imaju najviše moći, nego oni koji imaju najviše bogobojaznosti i dobrih djela.

Zato nas Kurban-bajram poziva da budemo bolji ljudi: iskreniji u vjeri, pravedniji prema drugima, bliskiji sa svojim porodicama i spremniji pomoći onima kojima je pomoć potrebna. U ovim mubarek danima ne smijemo zaboraviti ni našu braću i sestre širom svijeta koji prolaze kroz teška iskušenja, nepravdu i stradanja, a posebno narod Palestine koji već dugo trpi bol, razaranja i gubitke. Neka nas njihova patnja podsjeti na našu obavezu dove, solidarnosti i ljudske odgovornosti. Molimo Uzvišenog Allaha da unesrećenima podari mir i sigurnost, da zaštiti nevine i potlačene, te da u naša srca usadi više samilosti, jedinstva i spremnosti da budemo uz one kojima je pomoć najpotrebnija.

Molimo Uzvišenog Allaha da primi hadž našim hadžijama, da ukabuli naše kurbane i dove, da nam podari iskrenost, jedinstvo i bogobojaznost, te da naše porodice i domove ispuni mirom i bereketom.

Bajram šerif mubarek olsun!