Hutba muftije Kudića iz Štutgarta: Bez vjere gubimo put, bez identiteta korijen

U službenoj posjeti Medžlisu Baden-Württemberg, Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj, boravi muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić. Prvu svoju aktivnost u sklopu trodnevne posjete, muftija Kufić je posjetio džemat u Štutgartu i održao hutbu i prevodio džuma-namaz u Islamskom centru u tom gradu.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Zahvaljujemo se Allahu, Gospodaru svjetova, na blagodati islama – savršene vjere koju je upotpunio i za nas odabrao. Salavat i selam donosimo na Muhammeda, s.a.v.s., koji nam je ovaj savršeni put pokazao kao svjetlo do Sudnjeg dana.
Danas ćemo, braćo, govoriti o onome što je izvor naše sreće, što nas oblikuje i određuje, i što predstavlja temelj našeg identiteta. Podsjetit ćemo se na ono što nam daje snagu i čast – na ono što, kada mu se iskreno posvetimo, uzdiže čovjeka, porodicu i čitavu zajednicu.

Allah, dž.š., kaže:

ٱلْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِى وَرَضِيتُ لَكُمُ ٱلْإِسْلَٰمَ دِينًۭا ۚ

„Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“

Ovaj ajet je prema većini objavljen 9. zul-hidždžeta, na Oprosnom hadžu, uz prisustvo najvećeg skupa muslimana na jednom mjestu. On predstavlja dvije važne stvari: da se time završava Objava i nagovještava odlazak Poslanika s ovog svijeta. To znači da su temelji vjere uspostavljeni, da su propisi definirani. Sve je objavljeno i ništa vam više nije potrebno do Sudnjeg dana. Islam je dosegnuo svoju potpunu formu.

S dolaskom islama upotpunjene su sve blagodati, a najveća blagodat je izvođenje ljudi iz tmine na svjetlo — na svjetlo vjere i ispravan put. Na kraju ovog ajeta Uzvišeni kaže da je zadovoljan da vam islam bude vjera; nije rekao da nam je izabrao, nego da je zadovoljan, što upućuje na Božiju privrženost i već unaprijed dato zadovoljstvo time što smo muslimani. To znači da je odabrao sve ono što ova riječ znači. Ona označava predanost, pokornost i sveobuhvatnost.

Najveća blagodat ummetu jeste što je vjera upotpunjena i nema potrebe da očekuju dolazak nove vjere niti da nešto dodaju. Također se ukazuje i na posljednjeg Poslanika, jer neće doći poslije njega drugi poslanik. Ove riječi podupiru sljedeće riječi gdje Allah, dž.š., kaže: „Riječi tvoga Gospodara su vrhunac istine i pravde.“( El-En’am, 115)

To obavezuje i nas da budemo zadovoljni time što smo muslimani i nosioci posljednje Božije riječi ljudskom rodu. Poslije ovog muslimani neće imati potrebu za novom vjerom, jer je sve savršeno i upotpunjeno.

Jedan je Jevrej došao kod Omera, r.a., i rekao: „O vladaru pravovjernih, vi imate jedan ajet; da je nama objavljen, mi bismo uzeli dan njegove objave za praznik.“ To je ajet: „Sada sam vam vašu vjeru usavršio…“

Jedno od temeljnih pravila koje islam postavlja u odnosima između muslimana i drugih naroda jeste pravilo „selama“ – mira.
Mir je naš pozdrav, naš put i naše opredjeljenje. Poslanik, s.a.v.s., svim narodima se obraćao porukom selama, pokazujući da islam nikada ne započinje neprijateljstvo, nego nudi dijalog, pravednost i dobročinstvo.

Uzvišeni Allah nas uči da na Njegov put pozivamo mudrošću, lijepim savjetom i najplemenitijim postupcima, rekavši:

ٱدْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِٱلْحِكْمَةِ وَٱلْمَوْعِظَةِ ٱلْحَسَنَةِ ۖ وَجَٰدِلْهُم بِٱلَّتِى هِىَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَن ضَلَّ عَن سَبِيلِهِۦ ۖ وَهُوَ أَعْلَمُ بِٱلْمُهْتَدِينَ

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.“ (Nahl,125)

„A zatim nam ukazuje na snagu dobrote kada kaže:

وَلَا تَسْتَوِى ٱلْحَسَنَةُ وَلَا ٱلسَّيِّئَةُ ۚ ٱدْفَعْ بِٱلَّتِى هِىَ أَحْسَنُ فَإِذَا ٱلَّذِى بَيْنَكَ وَبَيْنَهُۥ عَدَٰوَةٌۭ كَأَنَّهُۥ وَلِىٌّ حَمِيمٌۭ

„Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“( Fussilet,34)

To, braćo, nije samo pravilo ponašanja — to je dio savršenstva naše vjere. Jer vjera koja naređuje mir, pravednost, mudrost i dobročinstvo, vjera koja pretvara neprijatelja u prijatelja, upravo je vjera o kojoj Allah kaže:

„Danas sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“

Ovaj ajet govori o potpunosti islama: o dovršenom sistemu ibadeta, ali i o savršenstvu morala, odnosa, pravednosti i odnosa prema drugima. Kada kažemo da je islam savršen, mi ne govorimo samo o namazu i postu — govorimo i o etici, o miru, o čovječnosti, o načinu na koji se obraćamo svijetu.

Zato je upravo princip selama i odnos prema drugima dio te dovršene blagodati koju nam je Uzvišeni upotpunio na Oprosnom hadžu.

Za takvu upotpunjenu vjeru, o kojoj Uzvišeni govori riječima: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio…“, mora doći i savršena uputa u vidu knjige koja će biti trajni putokaz i pravac kojim će hoditi pripadnici islama. Iz Svoje neizmjerne milosti Allah, dž.š., dao je Kur’an kao posljednju i konačnu riječ čovjeku. Ako je bude slijedio, imat će sreću na ovom i budućem svijetu; a ako je zapostavi, izgubit će smiraj i na dunjaluku i na Ahiretu.

Uzvišeni Allah kaže:

لَقَدْ أَنزَلْنَآ إِلَيْكُمْ كِتَٰبًۭا فِيهِ ذِكْرُكُمْ ۖ أَفَلَا تَعْقِلُونَ

„Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?“

Riječ „zikrukum“ ima više značenja. Osim što ukazuje na to da je Kur’an naša opomena i naš spomen, ona znači i da je u Kur’anu naša slava, čast i uzdignuće. Drugim riječima, ako uzmemo Kur’an, imat ćemo u njemu uputu koja će nas voditi kroz dunjalučki život.

Držeći se kur’anskih smjernica, uvijek ćemo prepoznati vrijednosti koje trebamo nositi. Istovremeno, to je i opomena: onaj ko se bude držao Kur’ana biće uzdignut, a oni koji ga ostave bit će poniženi.

Oni koji budu živjeli po kur’anskom učenju, bit će prepoznati i spominjani među ljudima i narodima. Dovoljno je da se osvrnemo na prošlost i vidimo da su generacije muslimana koje su se držale Božije riječi bile uzdignute – kroz znanje, kroz moral, kroz historijsku veličinu o kojoj i danas govorimo. Bez Kur’ana, ovaj ummet nema ni svoju čast, ni svoju snagu, ni svoju ulogu u svijetu.

A ono što vrijedi za cijeli ummet, vrijedi i za svakoga od nas pojedinačno, u našim porodicama. Ako je Kur’an prioritet u našem odgoju djece i u našoj svakodnevnici, on će biti uzrokom sreće i uspjeha porodice. Njegovo napuštanje, pak, neminovno donosi posljedice.

Završetak ajeta – „efalā ta‘kilūn“ – zar se nećete opametiti? – istovremeno je i pitanje i poziv. Poziv da razmišljamo, da shvatimo da je Kur’an izvor naše časti, naše snage i našeg identiteta. A ako ga ostavimo, izgubit ćemo samopouzdanje, jedinstvo i poziciju koju nam je Allah, dž.š., namijenio među narodima.

Draga braćo!

Govoreći o savršenstvu naše vjere i o Kur’anu kao knjizi u kojoj je naša slava, važno je da to prepoznamo i u našem svakodnevnom životu. Mi smo narod raseljen širom svijeta u različitim okolnostima, ali gdje god da živimo, jedna stvar nikada nije sporedna – naš identitet, koji je naš emanet.

Ovdje, gdje su naše porodice izložene drugačijem sistemu vrijednosti i gdje naša djeca odrastaju u društvu koje nije muslimansko, vjera postaje čuvar našeg identiteta.

A domovina, Bosna i Hercegovina, nije samo mjesto iz kojeg smo otišli – ona je amanet koji čuvamo tako što svoju djecu učimo bosanskom jeziku, kulturi i tradiciji.

Naša djeca žive između dvije kulture i dvije odgovornosti. Na nama je da ih naučimo da ta dva svijeta mogu biti u harmoniji, ali samo ako im damo jasne oslonce: vjeru koja ih usmjerava i domovinu koja im daje korijen.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam učvrsti vjeru, da nam sačuva porodice, da našu djecu učini ponosom i islamu i Bosni i Hercegovini, da nas učini korisnim društvu u kojem živimo i da nam podari jedinstvo i snagu.

Stuttgart, 12.12.2025.