Islam
Mr. Haris-ef. Veladžić na predavanju u Nahli: Naš život je omeđen ibadetom
Možemo reći da je ljudski život omeđen ibadetom
U Centru za edukaciju i istraživanje „Nahla“ u Bihaću je upriličeno predavanje u sklopu ciklusa predavanja „Moje duhovno putovanje“ na temu: „Duhovne dimenzije ibadeta“. Predavanje je održao mr. Haris-ef. Veladžić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog i profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću i Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu. On je zahvalio CEI Nahla na prilici da govori na ovu temu i na raznovrsnim programima koje nude svojim članicama i drugim ženama u ovom gradu.
Mr. Veladžić je govorio o ibadetu kao svrsi čovjekovog postojanja na ovom svijetu ističući da se čovjek veže za ibadet od prvog svog pojavljivanja na ovom svijetu.
„Ibadet nas prati kroz cijeli naš ovodunjalučki život. Sedmi dan po rođenju djetetu se prouči ezan i ikamet, sa ovog svijeta kada čovjek preseli, ispraćamo ga klanjajući mu dženazu. Oba ova obreda su ibadet i na osnovu toga možemo reći da je ljudski život omeđen ibadetom.“ – istakao je mr. Veladžić.
On je naglasio da se vjera islam sastoji od tri elementa; vjerovanja, ibadeta – obredoslovlja i ahlaka ili morala i etike.
„Ovi elementi se mogu pronaći u gotovo svim svjetskim religijama. Vjera je duhovna kategorija i dar kojeg je Allah, dž.š., podario vjernicima i mjesto gdje stanuje vjera je srce. Ali, pored toga, iman ili vjera ima za cilj da iziđe iz okvira srca i da se manifestira na druge organe i dijelove tijela, tj. da se manifestira u pojavnom svijetu. Kada se vjera manifestira u našem životu, kroz naše postupke i dodatne aktivnosti, to je u stvari prava vrijednost vjere. Jednostavno, nemoguće je promatrati vjeru koja nije skup sva tri pomenuta elementa.“ – zaključio je mr. Veladžić.
Govorio je i o prozivkama kritičara religije da ibadet, robovanje Allahu, dž.š., uskraćuje čovjekovu slobodu i da navodno predstavlja svojevrsnu negativnost u njegovom životu.
„Ona osoba koja upražnjava ibadet se u arapskom jeziku naziva ‘abd ili rob. To odmah nosi sa sobom negativne konotacije, jer ograničava čovjeka i sputava ga u njegovom životu. S druge strane, za ljude koji su vjernici, ibadet uprkos što čovjeka ograničava u njegovom životu i što ga potčinjava Allahovoj volji, ibadet i cjelokupna religija je pozitivna stvar. Uprskos svojim manjkavostima i nedostacima koje čovjek ima, Allah, dž.š., nam je dao mogućnost da se vežemo za vječni svijet, odnosno za Allaha, dž.š. i niti jedno stvorenje mimo čovjeka nema tu privilegiju. I uz to, jedini način da čovjek bude u vezi sa Bogom jeste posredstvom ibadeta.“ – istakao je Veladžić.
Kada je u pitanju forme ibadeta, one su raznovrsne, a jedna od najposebnijih formi ibadeta je svakako namaz.
„Bilježi se u predajama da je Muhammed, a.s., kada je bio na mi’radžu i na svakom nebu kojeg je prošao je uočavao pored poslanika i brojne meleke. Meleki su na jednom nebu bili u položaju stajanja, na drugom u položaju ruku’a, na trećem u položaju sedžde, neki drugi na drugim nebesima u drugim položajima. I na upit Muhammeda, a.s., šta oni rade, melek Džibril je odgovorio: Na ovakav način cijelo vrijeme oni veličaju Allaha. Na mi’radžu je propisan namaz, kao zbir svih tih melekanskih pokreta, a što je dato da čovjek samo može Allahu ibadet činiti kroz sve one forme koje čine svi meleki zajedno. Allah, dž.š., na poseban način tretira ibadet kojeg čovjek čini.“ – riječi su mr. Veladžića.
On je svoje predavanje zaključio sa nekoliko konkretnih prijedloga kako unaprijediti svoje ibadete i kako u njih unijeti što više svjesnosti, duhovnosti i koncentracije.
„Imam Gazali je mnogo govorio o načinima unapređenja vlastitih ibadeta. On je u nizu ibadeta spomenuo abdest i predstavio nam na koji način doživjeti ibadet abdesta. Na osnovu njemu dostupnih predaja je rekao da se oni djelovi tijela koji se peru kod abdesta imaju veze sa Ademovim, a.s., grijehom. Adem, a.s., je svojim nogama prišao zabranjenom stablu, svojim rukama ga je dotakao, svojim licem je u njega gledao, a kada je uvidio svoju grešku za glavu se uhvatio. I kada čovjek uzima abdest, dobro bi bilo da razmišlja o svojim grijesima i da ih abdestom sapira i o njima razmišlja. Tako će svojim abdestom povećati svoju duhovnost i svjesnost.“ – rekao je na kraju ovog predavanja mr. Haris-ef. Veladžić.
