Muftija Kudić u Grazu: Vakufi izvan domovine, uz značaj za Bošnjake, doprinose i širem društvu

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića održao hutbu i predvodio džumu namaz u džamiji džemata Bošnjak u Grazu. Govorio je o značaju vakufa za funkcionisanje zajednice, a posebno istakao značaj vakufa izvan domovine Bosne i Hercegovine. Današnjom hutbom i džuma namazom počelo je obilježavanje 15 godina postojanja ovog džemata.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat na Njegova poslanika Muhameda, a.s.

Draga braćo i poštovane sestre!

Jedno od najznačajnijih djela kojima se čovjek može približiti Allahu, dž.š., a koja donose veliki hajr i na ovom i na budućem svijetu, jeste uvakufljenje. Dati u vakuf znači ostaviti trajno dobro koje koristi ljudima. Vakif se dobrovoljno odriče vrijednog imetka u korist šire zajednice. Sama riječ “vakuf” znači stati, zaustaviti se, što označava da je vakif zaustavio svoj imetak, da ga ne koristi za lične potrebe niti za potrebe svoje porodice, već ga stavlja na raspolaganje društvu i zajednici da s njim raspolažu. Korist od ovog uvakufljenja na ovom svijetu imaju oni kojima je dato na raspolaganje da koriste vakuf, a trajnu nagradu vakif će imati i nakon smrti, kao sadakatun džarije, trajno dobro djelo poput rijeke koja naprestano teče.

Kada je Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., stigao u Medinu i naredio izgradnju džamije, zemljište koje je odabrano za gradnju pripadalo je plemenu Benu Nedžar. Poslanik im je rekao: „Prodajte mi ovo zemljište po cijeni koju odredite.“ Na to su oni odgovorili:

„لا نطلب ثمنه إلا من الله“
„Ono što tražimo jeste da nas Allah nagradi i da nam On odredi cijenu.“

Ovi plemeniti ljudi su se odrekli bilo kakve materijalne naknade za zemljište, želeći samo nagradu od Allaha, koja je bila mnogo veća od bilo kakvog novca na ovom svijetu. Time su stekli neizmjernu nagradu kod Allaha, jer su donirali zemljište za gradnju džamije čija će vrijednost trajati do Sudnjeg dana i  gdje će se klanjati namazi generacijama muslimana.

Kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao, nagrada za njihovu plemenitu žrtvu ne samo da je bila na ovom svijetu, već će nastaviti donositi nagradu na Ahiretu. S vremenom, kako je broj muslimana rastao, džamija je postala pretijesna. Poslanik, s.a.w.s., tada je rekao: „Ko kupi komad zemljišta od tog i tog i proširi džamiju, dobit će bolje od toga u Džennetu.“

Kada je čuo ove riječi, prvi se javio hazreti Osman ibn Affan, r.a., koji je kupio komad zemljišta i uvakufio ga, proširujući tako prostor za obavljanje namaza. Time je stekao trajnu nagradu, jer će svi oni koji budu klanjali u toj proširenoj džamiji imati korist od tog vakufa, a njegovu nagradu neće prekinuti ni njegova smrt.

Ovaj plemeniti čin hazreti Osmana, r.a., podsjeća nas na važnost vakufa i na to da će nagrada za svaki dobar čin koji učinimo za korist zajednice biti od velike koristi i na Ahiretu.

Jedan od najpoznatijih njegovih vakufa odnosi se na izvor “Ruma”. Imam Buharija u svom Sahihu prenosi kako je hazreti Osman, r.a., kupio ovaj izvor, koji je bio u vlasništvu jednog Jevreja, koji je naplaćivao visoku cijenu za vodu, što je stvaralo poteškoće za muslimane. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokušao je nagovoriti Jevreja da proda bunar muslimanima, ali je on odbio. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko otkupi ovaj bunar i stavi ga u opće korisne svrhe (uvakufi ga), bit će nagrađen Džennetom.“

Čuvši za ove riječi, hazreti Osman, r.a., odlučio je otkupiti polovinu bunara, koristeći ga svaki drugi dan. Kada je obznanio da će bunar biti besplatan za sve muslimane svaki drugi dan, Jevrej je odlučio prodati i drugu polovinu. Na kraju, bunar je postao zajedničkia svojina i besplatno su ga koristili svi muslimani.

Kasnije su ljudi nudili višestruko veću cijenu za bunar, ali je hazreti Osman, r.a., odgovorio: „Ne mogu vam prodati bunar, jer sam ga ‘prodao’ Onome Ko će mi ga platiti desetostruko.“ Ovim je hazreti Osman, r.a., stavio svoj vakuf u Allahovo okrilje, stekavši neizmjernu nagradu koja će trajati sve do Sudnjeg dana.

Ova plemenita tradicija, koja je započela sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nastavljena je kroz sve generacije sve do današnjih dana. Prenosi se da su gotovo svi poznatiji ashabi, r.a., ostavili vakufe iza sebe. Kroz historiju, muslimani su davali dio svog imetka za opće dobro, oslanjajući se na riječi iz Kur’ana, gdje Allah, dž.š., kaže:

لَن تَنَالُوا۟ ٱلْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا۟ مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا۟ مِن شَىْءٍۢ فَإِنَّ ٱللَّهَ بِهِۦ عَلِيمٌۭ

„Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.“ (Ali Imran, 92)

Ovaj ajet je bio inspiracija muslimanima da razumiju suštinu vjere – sve što podijele od svog imetka, bit će zabilježeno na vagi njihovih dobrih djela, dok ono što ostave pripada njihovim nasljednicima. U suštini, najjači izraz imana jeste dati ono što ti je najdraže, vjerujući u obećanu nagradu u Džennetu.

Allah, dž.š., kaže:

إِنَّ ٱللَّهَ ٱشْتَرَىٰ مِنَ ٱلْمُؤْمِنِينَ أَنفُسَهُمْ وَأَمْوَٰلَهُم بِأَنَّ لَهُمُ ٱلْجَنَّةَ

„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati.“ (Tewbe, 111)

U ovom ajetu, Allah, dž.š., uspoređuje vakifa, onog koji daje svoj imetak, sa šehidom koji žrtvuje svoj život. Allah na taj način slikovito objašnjava da imetak, prije nego što postane vakuf i bude dat za opću korist, već pripada Njemu, jer je On otkupio imetak i pripremio nagradu za onog ko ga daje na Njegovom putu.

Kako god je među ashabima bilo pojedinaca koji su se istakli po tome što su samostalno uvakufili značajna sredstva, tako je i među bosanskohercegovačkim muslimanima bilo pojedinaca koji su osnovali značajne vakufe koji i danas traju. Međutim, na ovim prostorima poseban značaj imaju zajednički vakufi, u čijem osnivanju i izgradnji učestvuju svi muslimani jednog područja. Upravo je na takav način izgrađeno najviše vakufskih objekata na našem području, a samo na području Bihaćkog muftijstva u poslijeratnom periodu je na takav način, dakle, zajedničkim vakufom svih muslimana, izgrađeno preko stotinu i pedeset džamija.

Međutim, iako se vakuf najčešće povezuje s izgradnjom džamija, on ima mnogo širu primjenu i može se usmjeriti na sve oblasti koje doprinose zajednici. On je temelj za razvoj muslimanske zajednice, jer pruža sredstva koja podržavaju različite projekte, uključujući naučna istraživanja i razvojne inicijative. Vakuf je jedno od najsvrsishodnijih rješenja za mnoge savremene ekonomske izazove, jer omogućava trajnu korist i osiguranje resursa koji će doprinositi dobrobiti društva na duži vremenski period.

Vakuf ne samo da obezbjeđuje sredstva za izgradnju vjerskih objekata, već se može usmjeriti i na obrazovanje, posebno na učenje i podučavanje Kur’ana. U Bosanskoj krajini imamo lijep primjer: udruženom akcijom brojnih vakifa izgrađena je medresa u Cazinu koja nosi naziv po reisul-ulemi Džemaludinu Čauševiću. Ovi vakifi su donirali svoja sredstva i tako su spojili vakuf sa odgojem i obrazovanjem učenika, čime su stekli trajnu nagradu. Lijepo je saznanje da dok god tamo učenici i učenice uče vjersku i svjetovnu nauku, svaki vakif ima nagradu.

U Kur’anu se kaže: „Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Ali Imran, 134)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Za troje se zaklinjem: da se imovina neće umanjiti od sadake koja se udijeli, da će Allah čovjeku koji drugom oprosti samo povećati ugled, i da će Allah uzdići onoga koji radi Allaha bude skroman.“

Vakuf predstavlja trajnu korist jer omogućava iskorištavanje imovine u svrhu opće koristi, koja će davati plodove i koristi generacijama koje dolaze. Kroz vakufe, muslimanska zajednica može ostvariti dugoročnu stabilnost i razvoj, a plodovi tih djela nastavljaju donositi koristi budućim generacijama.

Vaši vakufi koje gradite na ovim prostorima imaju višestruk značaj, a time je i nagrada od Svevišnjeg mnogo veća. Ovi centri i džamije nisu samo mjesta ibadeta i vjerskih obreda. Oni su ujedno prostori susreta, razgovora i povezivanja, te očuvanja vašeg vjerskog, nacionalnog, kulturnog i drugih važnih identiteta. Vakufi izgrađeni izvan naše domovine ne koriste samo našem narodu – oni su od velike koristi i vašim komšijama s kojima dijelite svakodnevni život na ovim prostorima. Kroz aktivnosti u džamijama ulaže se mnogo truda u odgoj i njegovanje lijepog ponašanja, te se skreće pažnja na važnost integracije i poštivanja drugih i drugačijih.

Sadržaji koji se nude u ovim vakufskim objektima doprinose boljem međusobnom razumijevanju i šalju poruku svijetu da je susret različitih vjera, nacija i civilizacija moguć u miru i blagostanju. Posebno mi je drago što naši Bošnjaci širom Evrope, ali i cijelog svijeta, grade vakufe koji su otvoreni za sve ljude – mjesta gdje se organizira raznolik sadržaj i gdje svako može pronaći nešto za sebe. Upravo to i jeste ono za šta se Islamska zajednica u cjelini zalaže.

Drago mi je da je i ova vaša džamija jedan od tih perspektivnih i korisnih vakufa i iskreno se nadam da će vaša nova džamija koju planirate graditi biti svjetionik prema kojem se okreću ljudi i dobro svake vrste.

Molimo  Uzvišenog Allaha da otvori srca svih onih koji imaju mogućnosti ulaganja u vakufe. Molimo Ga da nagradi sve vakife trajnom nagradom a naše učenike i studente učini uspješnima u svome obrazovanju. Amin!

Photo by Preporod . info