Muftija Kudić u Ripču: I ova džamija je dokaz da će uvijek istina imati konačnu riječ

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je danas predvodio džuma-namaz i kazivao hutbu u novoobnovljenoj Staroj džamiji na Velikoj Otoci u džematu Ripač, Medžlis IZ Bihać. Džamija je izgorjela u požaru 1942. godine i od prije dvije godine je počela njena ponovna izgradnja. Nalazi se na riječnom otoku, sazidana je od kamena, munara joj je drvena, te na takav način predstavlja jednu od najljepših replika starih džamija u Bosni i Hercegovini. Ovo je prva džuma-namaz nakon više od 80 godina, što predstavlja izuzan značaj za ovaj džemat, medžlis i Muftijstvo bihaćko.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Ovdje, na obali lijepe smaragdne Une, 1941. godine stajala je džamija koja je u to vrijeme bila ponos sela. Bila je više od građevine, jer je predstavljala emanet naših prethodnika koji su nam je ostavili u naslijeđe. Izgrađena u osmanskom periodu, bila je mjesto gdje su generacije svjedočile svoju vjeru. Ali sljedeće godine, taj smiraj u molitvi bio je prekinut rušenjem i uništavnjem svega što pripada islamu.

To nije bio samo napad na džamiju. Ovaj čin nije predstavljao samo napad na vjerski objekat. Predstavljao je napad na identitet, vjeru i samo postojanje Bošnjaka muslimana na ovim prostorima. Uništenje džamije simboliziralo je pokušaj brisanja kolektivnog pamćenja i kulturno-duhovnog naslijeđa jednog naroda.

Rijeka Una, svjedok brojnih historijskih događaja i života generacija, a te godine je odnijela i tihi jecaj zajednice koja je bespomoćno posmatrala nestanak svoje džamije – svetog mjesta koje je stoljećima bilo središte vjerskog, kulturnog i društvenog života.

Kur’an nas podsjeća da će vjernici biti iskušani i da će uvijek postojati oni koji imaju zločinačku narav i koji će nastojati  uništiti sve što je različito od njih. Ali Allah voli one koji ustraju na Njegovom putu:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّن مَّنَعَ مَسَٰجِدَ ٱللَّهِ أَن يُذْكَرَ فِيهَا ٱسْمُهُۥ وَسَعَىٰ فِى خَرَابِهَآ ۚ أُو۟لَٰٓئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَن يَدْخُلُوهَآ إِلَّا خَآئِفِينَ ۚ لَهُمْ فِى ٱلدُّنْيَا خِزْىٌۭ وَلَهُمْ فِى ٱلْءَاخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌۭ

„Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjet će sramotu, a na onom svijetu patnju veliku.“ 

Ovaj ajet govori o težini zločina onih koji napadaju i zatiru Allahove džamije fizički, ali i duhovno. U njemu se jasno kaže da nema većeg nasilnika od onoga ko zabranjuje da se u džamijama spominje Allahovo ime tj. sprečava ljude da klanjaju, uče Kur’an, obavljaju namaz. Nasilnici nastoje porušiti džamije  uništavajući ih direktno, rušenjem, ili indirektno zabranama, omalovažavanjem i gašenjem vjerskog života.

Takvim ljudima Allah prijeti dvostrukom kaznom: na ovom svijetu sramotom i poniženjem, a na Ahiretu teškom patnjom. Kazna im pripada zbog pokušaja da ugase ono što je Allah učinio svetim.

Ajet također govori da oni koji su srušili džamije nemaju pravo da bez straha kroče u njih, jer su počinili zločin protiv svetog prostora i Božije volje. Oni koji su srušili džamiju u Ripču, a i sve druge džamije, nisu samo srušili zdanja, već su pokušali uništiti vjeru jednog naroda. Ali njihova nepravda nije prošla bez Božijeg znanja. Allah je obećao da će ih poniziti, a vjernike uzdići.

Poštovane džematlije!

Ova džamiju koju ste obnovili znak je da vjera uvijek preživi, da istina uvijek pobijedi laž. Danas smo ovdje da govorimo o iskušenjima i stradanju  kroz koja je prošao naš narod u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, i o rušenju džamija, ali i o onome što bismo trebali činiti.

Allah, dž.š., kaže:

„Zar mislite da ćete u Džennet ući, a da još nije jasno pokazao Allah one od vas koji su se borili i koji su izdržljivi?”
(Ali Imran, 142)

Allah, dž.š, nas uči da je Džennet nagrada za one koji su spremni boriti se na Allahovom putu, bilo kroz fizičku borbu, riječ, otpor nepravdi, ili širenje dobra, i istrajati u saburu, tj. podnositi iskušenja, nepravdu, i ostati dosljedni u vjeri.

Kur’an nas podstiče  da ne očekujumo lagahan put bez teškoća, već da shvatimo da su iskušenja dio Allahovog plana da istakne iskrene vjernike od onih koji to samo deklarativno tvrde.

Oni koji su dizali ruke na džamije, udarili su direktno na Allahov znak na zemlji. Ali nisu uspjeli slomiti vjeru jer vjera se ne ruši eksplozivom. Onaj ko ima iman, uvijek će ponovo graditi  – i džamiju, i džemat, i domovinu.

U Kur’anu se opisuje ko su pravi graditelji džamija:

“Allahove džamije grade samo oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, koji molitvu obavljaju, zekat daju i koji se ne boje nikoga osim Allaha; oni su, nadati se, na pravome putu.”
(Et-Tevba, 18)

Zato što vjeruju, Bošnjaci su obnovili porušene džamije. I ne samo džamije. Obnovili su vakufe, medrese, mektebe. I time su s pokazali da je islam živ, i da su džamije znak života vjere na ovim prostorima.

Prisjećamo se i naše braće i sestara koji su dali svoje živote braneći islam, dom i narod. Oni nisu mrtvi, kako Kur’an jasno kaže:

“I nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi! U obilju su kod Gospodara svoga.”
(Ali Imran, 169)

Braćo i sestre,

Agresija na Bosnu i Hercegovinu nije bila samo fizički napad, već duhovni i kulturni genocid. Željeli su nas istrgnuti iz našeg islama, iz našeg bosanskog  jezika, iz identiteta. Ali Allah, dž.š., je bio s nama.

 Na kraju želim istaknuti još jedno kur’ansko upzorenje.

إِن يَمْسَسْكُمْ قَرْحٌۭ فَقَدْ مَسَّ ٱلْقَوْمَ قَرْحٌۭ مِّثْلُهُۥ ۚ وَتِلْكَ ٱلْأَيَّامُ نُدَاوِلُهَا بَيْنَ ٱلنَّاسِ وَلِيَعْلَمَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَيَتَّخِذَ مِنكُمْ شُهَدَآءَ ۗ وَٱللَّهُ لَا يُحِبُّ ٱلظَّٰلِمِينَ

„Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.“ -(Ali Imran, 140)

U ovom ajetu Allah, dž.š., jasno poručuje da je borba sastavni dio života vjernika. Ako smo danas izloženi napadima i drugi su kroz historiju prolazili kroz istu iskušenja. Gubitak, bol, poraz sve su to trenuci kroz koje Allah iskušava srca ljudi.

Pobjeda nije stalna niti poraz znači kraj. Allah time otkriva ko su istinski vjernici, a ko posustaje pri prvoj teškoći. Šehidi nisu mrtvi, oni su živi, kako Kur’an kaže, oni su izabrani. Uzeti iz naših redova kao Božiji robovi, koji su položili živote za istinu i pravdu.

Molimo Allaha da nam učvrsti vjeru, da naše džamije budu pune, da nas sačuva od unutarnjih podjela i da nas podsjeća na važnost zajedničkog safa.

Gospodaru naš, primi šehide među odobrane robove Svoje, izliječi srca ranjenih, osnaži one koji nose amanet vjere, i učini nas dostojnim onih koji su vjeru čuvali u najtežim vremenima.

Amin!