Hutbe
Muftija Kudić u Zagrebu: Intelektualna i duhovna zrelost će rezultirati vizionarsko djelovanje
Oni su se brinuli za budućnost muslimana ovdje, znajući da ako žele nešto promijeniti, moraju mijenjati sebe.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je predvodio džuma-namaz i održao hutbu u džamiji Islamskog centra u Zagrebu. U svojoj hutbi muftija Kudić je podsjetio prisutne o temeljnim vrijednostima koje žive muslimani, a poseban akcenat je stavio na godine zrelosti i na odnos čovjeka prema sebi i svojoj okolini. Muftija Kudić je istakao da su muslimani u R Hrvatskoj primjer dobre integracije, da su uzorni građani i čestiti ljudi i da je to model na kojeg se trebaju ugledati sve muslimanske manjinske zajednice u Evropi.
Na današnji dan, prije tačno 37 godina, otvorena Zagrebačka džamija, te je počelo obilježavanje 37. godišnjice od otvorenja i 30 godina od početka takmičenja učača Kur’ana Časnog, najvećeg takve prirode u zemljama u kojima muslimani ne predstavljaju većinu.
Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:
Hvaljen neka je Uzvišeni Allah i neka je salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
Poštovana braćo i sestre!
Islam je vjera koja je zasnovana na čvrstim temeljima i prema određenim pravilima. U osnovi to je vjera u Jednog Boga, koji je sve stvorio – Nebesa i Zemlju i sve što je između njih. Glavni princip islama je La ilahe illallah, Muhammedun resulullah, svjedočenje da nema boga osim Allaha i svjedočenje u poslanstvo Muhammeda, a.s. Čvrsto vjerovanje je u srcu, a ispoljava se jezikom i činjenjem dobrih djela. Islamska ulema je definirala iman riječima:
الايمان ما وقر في القلب و صدقه العمل
Iman je ono što se ugnijezdilo u srcu, a potvrđuje ga dobro djelo.
Ako nema imana u srcu, puko izgovaranje riječi nema vrijednost, kao što samo vjerovanje bez činjenja dobrih djela nema spasa na Sudnjem danu. Veoma je važno da vjeru prihvatimo u potpunosti i da znamo da je Kur’an putokaz i ispravni put. Allah, dž.š. kaže:
أَفَتُؤْمِنُونَ بِبَعْضِ ٱلْكِتَٰبِ وَتَكْفُرُونَ بِبَعْضٍۢ
„Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete.“
Mi vjerujemo u imanske šarte – da je jedan Bog; vjerujemo u Božije meleke, knjige, poslanike, u Sudnji Dan i da se sve dešava s Božijom voljom i određenjem. Ako je uvjerenje čvrsto i bez sumnje, s nadom u Božiju milost i strahom od Allahove kazne, ono nas mora potaknuti na izvršavanje islamskih dužnosti: namaza, posta, zekata, hadža i činjenja dobrih djela.
Jedno od dobrih djela jeste imati razumijevanje za one koji su pored nas, u našoj bližoj ili široj okolini. Poslanik je govorio da su najbolji oni koji su najbolji prema svojoj porodici, prema svojoj supruzi i svojim bližim. Poslije obavljanja namaza, nema boljeg i prečeg djela nego činiti dobročinstvo roditeljima. Namaz je pokazatelj kako se odnosimo prema Gospodaru i drugim farzovima i dužnostima, a poslušnost prema roditeljima je mjerilo kako se odnosimo prema drugima ljudima.
Ovdje želim istaknuti ajet, u suri Ahkaf, koji govori o prirodi čovjeka i godinama duhovnog sazrijevanja. Četrdeset godina je jedino doba koje je Kur’an izdvojio za posebnu dovu. U tim godinama je Muhamed, a.s., primio objavu i to se smatra zrelim dobom gdje čovjek sagledava život u svim njegovim dimenzijama. To su godine u kojima čovjek najviše razmišlja o svojim roditeljima, posebno o majci koja ga je nosila, hranila i brinula se o njemu. Sjeti se milosti i potpune žrtve koje su njegovi roditelji učinili za njega.
Dakle, Kur’an ovo životno razdoblje spominje u sljedećim riječima:
حَتَّىٰٓ إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُۥ وَبَلَغَ أَرْبَعِينَ سَنَةًۭ قَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِىٓ أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ ٱلَّتِىٓ أَنْعَمْتَ عَلَىَّ وَعَلَىٰ وَٰلِدَىَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَٰلِحًۭا تَرْضَىٰهُ وَأَصْلِحْ لِى فِى ذُرِّيَّتِىٓ ۖ إِنِّى تُبْتُ إِلَيْكَ وَإِنِّى مِنَ ٱلْمُسْلِمِينَ
„A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on kaže: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” (Ahkaf, 15)
Kada čovjek napuni četrdeset godina, on je u dobu za koje se pretpostavlja da je dostigao punu intelektualnu i duhovnu zrelost. Važno je da se čovjek sjeti blagodati koju ima i da na toj blagodati bude zahvalan. Zahvalnost se prema Bogu pokazuje tako što ćemo Mu padati na sedždu, činiti tevbu i potvrđivati svoju iskrenu vjeru. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: „Kada čovjek doživi četrdestu godinu, Allah mu olakša obračun“, dakle, postaje svjestan svojih postupaka u nastojanju da s njegovim djelima bude zadovoljan Gospodar.
Osim što je čovjek sve više svjestan svoje uloge na ovom svijetu, pored toga što razmišlja o sebi, svojim djelima i svojim roditeljima, on se brine za potomstvo i moli Boga Dragog da ih učini dobrim i korisnim. Dio ajeta u kojem se kaže: „učini dobrim potomke moje…..“ može se odnosniti i na dovu koju čovjek uči za svoju djecu koja će pozitivno doprinositi zajednici s visokim moralnim kvalitetama. Pored učenja dove za djecu i potomstvo, svaki razuman čovjek zna da je potrebno da mu djeca imaju zdrav ambijent u kojem će se razvijati. Pogrešno je misliti da je dovoljno za odgajanje djece samo porodično okruženje. U svarnosti, potrebno je mnogo više; potrebno je zdravo društveno okruženje koje će podržati i poticati njihov rast i razvoj u pozitivnom smjeru. To zdravo okruženje su naši džemati, džamije i mektebi, jednom riječju – naša Islamska zajednica.
Mi u Bosni i Hercegovini, a posebno u Krajini, uvijek smo pratili i radovali se kako se razvija Islamska zajednica u Republici Hrvatskoj. Često smo čuli da je to model na kojeg se može ugledati cijela Evropa kada su u pitanju muslimanske manjinske zajednice. Tu smo zahvalni generacijima muslimana koji su u svojoj intelektualnoj i duhovnoj zrelosti ispunili odlike čovjeka spomenute u Kur’anu. Oni su se brinuli za budućnost muslimana ovdje, znajući da ako žele nešto promijeniti, moraju mijenjati sebe. Teško se može naći tako jedna mala skupina, a da je pokrenula projekte koji su prepoznatljivi u cijelom regionu. Ova džamija je duhovno obogatila brojne generacije muslimana, a muslimani su ovdje bili najbolji primjer zajednice koja je dala veliki doprinos društvu sudjelujući u međukulturalnim dijalozima i projektima koji potiču razumijevanje i suradnju među različitim zajednicama. Ovaj uspjeh se ne bi ostvario da ovdje nisu bile generacije koje su bile svjesne Božijih riječi:
لَقَدْ أَنزَلْنَآ إِلَيْكُمْ كِتَٰبًۭا فِيهِ ذِكْرُكُمْ ۖ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
„Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?“ (Enbija, 10)
Znali su da treba promijeniti svoj odnos prema Kur’anu. Kada malo pokažemo svoje interesovanje prema Kur’anu, on nam otvori svoje neiscrpne blagodati, jer s Kur’anom je sve blagodat, njegovo učenje, slušanja pa čak i samo gledanje njegovih stranica. Živjeti prema načelima kur’anskog učenja je najveća blagodat, naša slava, ponos i naš napredak.
Ovom prilkoma se zahvaljujem uvaženom muftiji akademiku Aziz-ef. Hasanoviću na pozivu da danas budem s vama u ovom mubarek danu. Molim dragog Boga da sačuva muslimane ovdje u Hrvatskoj i svugdje širom svijeta, a naročito u Palestini.
Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!
Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.
Amin!