Iz medija
Muftija Kudić za Preporod: Naša dužnost je prenijeti lijepu misao o ramazanu na naše potomstvo
Ramazan je idealna prilika za svakog čovjeka, bez obzira na njegovu prošlost ili navike. Ramazan pruža mogućnost za stvaranje novih navika, činjenje tewbe i nadogradnje samoga sebe.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je u novom broju Preporoda od 1. ramazana 1442./15. aprila 2021. godine objavio tekst pod nazivom “Ramazanska škola – ustrajnost u dobrim djelima”. Tekst u cjeloti prenosimo na ovim stranicama.
hfz. Mehmed-ef. Kudić, muftija bihaćki
Ramazanska škola – ustrajnost u dobrim djelima
Snagom vjere, ustrajnošću i odlučnošću postižemo uspjehe i velika djela. Vrlo je važno znati vrijednost djela koja činimo da bismo odredili put i način na koji ćemo ta djela činiti i na njima ustrajati. Ne postoji ništa na ovom svijetu korisnije i efikasnije za čovjeka od razumijevanja svojih mogućnosti i pravilnog korištenja vremena. Kontinuitet i istrajnost u činjenju dobrih djela nisu samo poželjni i pohvalni nego predstavljaju i Božiju naredbu da se dobro čini stalno do smrtnoga časa.
Sve ima svoj početak i kraj, a neka djela i propisi koje muslimani čine ne završavaju se nikada. Kaže Allah, dž.š. “I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hidžr, 99. ajet). Čovjek treba biti ustrajan u činjenju dobrih djela sve dok je njegova duša u tijelu, jer dobra djela nisu ograničena jednom sezonom ili određenim vremenom. Postoje dvije stvari koje čovjeka sputavaju da bude ustrajan i nepokolebljiv, a to su strah i lijenost. I jedno i drugo dolaze zbog nepouzdanja u svoje sposobnosti te nedovoljne svijesti o tome da vrijeme prolazi i da je čovjekov život na ovome svijetu kratak.
Ramazan nas uči kako pobijediti strah, lijenost, loše navike i odustajanje. Iskreni vjernik shvata da djela koja čini u ramazanu ne završavaju s ovim mjesecom. U jednom hadisu Poslanik kaže: “Allah pruža Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je je zgriješio po danu, i pruža svoju ruku po danu da bi se pokajao onaj koji je zgriješio noću sve dok sunce ne izađe sa zapada”.
Kada bismo brojali Allahove blagodati, ne bismo ih izbrojali. Zaista je Božija milost prema nama neizmjerna, a ramazan je poseban vid milosti. Allah, Uzvišeni, u hadisu kudsijju kaže: “Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; on pripada Meni i Ja za njega (posebno) nagrađujem. Post je štit (od vatre i grijeha), pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne viče, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim” (Prenosi Ebu-Hurejre).
Ramazan je mjesec u kojem su dobra djela još bolja, milost veća, a oprost zagarantovan. Ramazan je iskup za grijehe, idealna prilika za približavanje Bogu ili novi početak. Nema čovjeka kojeg Uzvišeni Allah ramazanom ne poziva na povratak čistoj vjeri, ibadetu, pokajanju i dobročinstvu. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ko posti ramazan, vjerujući i nadajući se (nagradi), oprošteni su mu grijesi koje je do tada počinio”.
Prvi korak u činjenju dobrih djela je ispravan nijjet, a drugi korak, na kojem mnogi pokleknu, jeste ustrajnost. Biti ustrajan i strpljiv je ključ svakog uspjeha. Da bismo bili ustrajni u činjenju dobrih djela, moramo biti svjesni Onoga koji nam propisuje dobročinstvo, moramo biti svjesni Allaha Uzvišenog. Da bismo se klonili grijeha, moramo biti svjesni prema Kome griješimo. Sjećanje na Boga i razmišljanje o Bogu jača naša srca u vjeri, ne ostavlja prostora za zle misli i navodi nas na činjenje dobrih djela. Allah dž.š. kaže: “… zaista se srce sjećanjem na Allaha smiruje…” A drugi ajet navodi: “…i ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, …i oni su sami sebe zaboravili”. Na ovaj način, Allah želi naše misli usmjeriti na Sebe, da bi se naša srca smirila, da bi nas očistio od tjeskobe i brige i da bismo se oslonili na Njega. A onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan.
Čovjek koji misli na Boga postaje svjestan blagodati koje ga okružuju. Kada svoje misli preokupiramo razmišljanjem o Bogu, javlja se želja za činjenjem dobrih djela. Na ovaj način postavljamo kamen temeljac na putu dobročinstva i Božijeg zadovoljstva. Prije svega, čovjek je dužan obavljati propisane farzove. Namaz je prvi farz, i obavljanjem namaza svakodnevno i u njihovo tačno određeno vrijeme učimo se stvaranju navika, rutine i ustrajnosti. Neophodno je da čovjek obavljajući namaz bude duhovno prisutan, odnosno, da razmišlja o onom što uči, o ajetima koje izgovara. Moramo biti svjesni da smo u namazu najbliži Uzvišenom i da je to Allahu najdraže djelo. Allah Uzvišeni kaže: “A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno loše proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” (Merjem, 59-60).
U ovom ajetu objašnjavajući zle potomke, Allah navodi da su napustili namaz, te nas tako upozorava na težinu neizvršavanja namaza. Namaz nas odvraća od činjenja loših djela i štiti od zablude. Redovno izvršavanje namaza i ostalih farzova u početku može predstavljati teškoću, ali kada svoje srca ispunimo sjećanjem i ljubavlju prema našem Stvoritelju, s radošću i lahkoćom ih počinjemo izvršavati svjesni nagrade koja nas čeka.
Kada smo usvojili rutinu i postali ustrajni u činjenju propisanih farzova, imamo osnovu za korak naprijed, a to je činjenje nafila, dobrovoljnih namaza. Nafile su posebno korisne u toku ramazana, jer svako djelo koje se učini u toku posta je posebno vrednovano kod našega Gospodara. Poslanik Muhammed a.s. kaže: “Postač i kada spava ibadet čini” (Taberani).
Ovim se hadisom ne želi promovirati spavanje u toku posta, nego se želi skrenuti pažnja na veliku korist dobrih djela, da čak i nešto sitno što nije definirano ni kao loše ni kao dobro, kao što je spavanje, postaje ibadet. Na temelju tog primjera, možemo samo pokušati pretpostaviti kolika je tek korist u činjenju dobrih djela poput učenja Kur’ana, zikra, sadake i sl.
Allah, dž.š, nas poziva da mu ibadet činimo i da se Njegovoj nagradi nadamo. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Postaču se dova neće odbiti” (Ahmed). Imamo priliku da od Stvoritelja tražimo sve ono za čime naše srce žudi. Allah dovu neće odbiti, a iz prethodno navedenih hadisa možemo uzeti jasnu poruku o vrijednosti posta kod Uzvišenog Allaha. Post nije propisan da bi nas iscrpio, da bismo gladovali ili bili žedni. Post je propisan da bismo postali svjesni Allahovih blagodati prema nama i da bismo bili zahvalni. Allah Uzvišeni kaže: “Ibrahim je bio predvodnik, pokoran Allahu, pravovjernik i nije bio mnogobožac. Bio je zahvalan na blagodatima Njegovim” (En-Nahl, 121).
U ovom ajetu Allah, dž.š., opisujući Ibrahima, a.s., kao primjer u vjeri, navodi njegovu osobinu zahvalnosti. Time Uzvišeni želi istaknuti koliko je važno biti zahvalan i svjestan blagodati koje nas okružuju. U toku posta, čovjek postaje svjestan vrijednosti blagodati, a jedino čovjek koji je zahvalan na blagodatima može biti sretan i optimističan, za razliku od osobe koja nije svjesna niti zahvalna na blagodatima koje ima i konstantno žudi za onim što nema. Čovjek ne smije zanemariti ni jedno dobro djelo koje čini u toku ramazana jer Uzvišeni Allah daje priliku da i malo djelo učinjeno u toku posta postaje veliko djelo.
Allah Uzvišeni kaže: “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja” (El-Bejjine, 7). U ovom ajetu Uzvišeni Allah, opisujući najbolja stvorenja, navodi vjerovanje na prvome mjestu, a zatim činjenje dobrih djela. Iz ovog primamo jasnu poruku da je ispravno vjerovanje temelj činjenja dobra, dok je vjerovanje bez dobročinstva nepotpuno.
Ramazan je idealna prilika za svakog čovjeka, bez obzira na njegovu prošlost ili navike. Ramazan pruža mogućnost za stvaranje novih navika, činjenje tewbe i nadogradnje samoga sebe. Allah, dž.š. poziva svakog čovjeka da se vrati vjeri i pokajanju obećavajući oprost i milost. Allah, dž.š, kaže: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo” (Et-Tahrim, 8).
U prethodnom tekstu akcent je stavljen na vjerovanje i razmišljanje o Bogu, a zatim na izvršavanju farzova i zikru, što znači da su spomenute stvari temelj vjere u ljudskom srcu. Međutim, ramazan je prilika da obnovimo sve dionice našeg života, a jedna od veoma bitnih je lijep odnos prema drugim ljudima. Allah Uzvišeni kaže: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i naređuje da se dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite On vas savjetuje!” (En-Nahl, 90. ajet).
Ramazan je prilika da izgladimo narušene odnose. Trebamo tražiti oprost od onih prema kojima smo se ogriješili, te oprostimo onima koji su nam nepravdu učinili. Veoma je bitno svoje srce ispuniti oprostom, jer samo srce koje je spremno da oprosti može tražiti oprost od Uzvišenog za učinjene grijehe. Tražiti oprost od Stvoritelja zahtijeva i našu spremnost za oprost Njegovim stvorenjima.
Najvažnije mjesto jednog čovjeka je njegova porodica, a dobročinstvo prema drugim ljudima počinje u porodici. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Za svako stablo postoji plod, a plod srca je dijete”. Naša djeca kod nas imaju najviše prava na dobročinstvo, lijepe postupke i lijepu riječ. Djeca su naš emanet i za njihov odgoj ćemo odgovarati Uzvišenom Allahu. U njihovoj pojavi prepoznajemo svoje osobine, kao što su moral, ponašanje, svoj odnos prema Bogu i prema drugim ljudima te sve ostalo. Naša dužnost je prenijeti lijepu misao o ramazanu na naše potomstvo, naučiti ga iskrenom vjerovanju i vrijednostima islama.
Ramazan je mjesec sveopćeg bereketa, koji zahvata sva mjesta i sve prostore, a njegov utjecaj i prisutnost ne zadržava se samo na pripadnicima islama. U ramazanu učimo kako ćemo biti organizirani te da sve radimo u tačno određeno vrijeme. Sehur nas uči da moramo na vrijeme izvršiti pripremu, jer onog momenta kada se oglasi fedžr, znak je početka posta. S druge strane, pred iftar nećemo posegnuti za jelom dok se ne oglasi ezan za akšam. To ponavljanje u mjesecu ramazanu neminovno ostavlja trag u našem svakodnevnom životu. Onaj koji je u stanju pridržavati se ramazanskih termina, taj je u stanju pridržavati se i općih društvenih pravila i normi. Kako nas ramazan uči da porodica koja se okuplja oko sofre mora imati zajedničke interese, tako i jedna društvena zajednica mora imati jedinstven stav kada su u pitanju interesi za društvo u cjelini. Čovjek koji spozna da vrijeđanje i izražavanje mržnje prema bilo kome kvari post, susteže se i nastoji da ne povrijedi osjećanja drugih. Ramazan nas uči da se i u drugim mjesecima trebamo kloniti govora mržnje, nanošenja štete ljudima i širenja razdora.
I konačno, za ustrajnost u dobrim djelima neophodno je uraditi sljedeće: prvo, tražiti oslonac kod Uzvišenog Gospodara i pomoć u nastojanju da ramazanske navike i djela usmjerimo u našem svakodnevnom životu; drugo, svako za sebe mora organizirati svakodnevne poslove u pogledu dnevnih ibadeta i korisnih aktivnosti, i treće, biti s ljudima koji imaju čvrsto uvjerenje, integritet i nepokolebljivost. Neka životni moto svakog vjernika bude: “Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik!”