Hutba muftije bihaćkog hafiza Kudića povodom sjećanja na šehide Prijedora – 20. juli ’92

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je održao hutbu i predvodio džuma namaz u Gradskoj džamiji u Cazinu. Njegovu hutbu su pročitali hatibi u svim džamijama u Bosni i Hercegovini, susjednim zemljama i dijaspori. Hutbu prenosimo u cjelosti.

---

 Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, donosioca radosne Vijesti, onoga koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruje. Neka je selam i na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe, plemenite bosanske šehide i na sve one koji slijede islam do Sudnjega dana.

Draga i poštovana braćo!

U ponedjeljak je 20. juli, datum koji predstavlja simbol stradanja Bošnjaka na području Prijedora, Kozarca i Bosanske krajine. U općini Prijedor, u ljeto 1992. godine je ubijeno 3.176  osoba, od toga 102 djece i 263 žene. Najmlađa među njima je beba od tri mjeseca, a najstarija je starica od devedeset i pet godina. U jutarnjim satima iz svojih kuća odvedeni su na stratišta, gdje su u unaprijed isplaniranom pohodu osuđeni na smrt. Srpske vojne i policijske formacije krenuli su s masovnim ubistvima, protjerivanjima i odvođenjem  u logore. Uništavali su i rušili džamije, odvodili imame u logore i na kraju nastojali da unište dokaze o počinjenom zločinu. Jasno je bilo da su planirali uništiti muslimansko stanovništvo i svaki trag o njima, a što se može iskazati jednom riječju – genocid.

Prvih devet ajeta sure El-Burudž glase:

„Tako mi neba sazviježđima okićenog

i dana već određenog,  

i prisutnih, i onoga što će biti prisutno –

prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,                                                                                                                            

i vatrom i gorivom ih napunili 

kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili! 

A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali, čija je  

vlast na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu Svjedok.“ (El- Burudž,1-9)

Navedeni ajeti govore o pripadnicima jednog zločinačkog naroda koji su zarobili sve one među njima koji su u Allaha, dž.š., vjerovali, zatim ih zlostavljali i mučili kako bi ih prisilili da se vrate u njihovu vjeru, a kada vjernici nisu prihvatili da odbace vjeru u jednog jedinog Allaha, nevjernici su iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom te ih bacili u vatru i svi su pomrli. U istoj suri, u 10.ajetu, Allah kaže:

„One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju“

Uzvišeni Allah daje život i samo ga On ima pravo oduzeti. Islam je vjera mira, tolerancije i suživota s drugima i drugačijima. U svim religijama i svim civiliziranim društvima, pravo na život je urođeno, neprikosnoveno i elementarno pravo svakog ljudskog bića na zemlji.

U Kur’anu stoji:

 “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema  tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A to je kazna za sve nasilnike.“ (El-Maide, 28,ajet)

Draga braćo!

Prije dvadeset osam godina na području grada Prijedora desio se teški zločin. Većina muslimana svirepo je ubijena ispred svojih kuća ili na putu prema logoru. Sve ubijene Bošnjake bacali su u pojedinačne, zajedničke i masovne grobnice. U općini Prijedor pronađena je najveća masovna grobnica – Tomašica, zatim Stari Kevljani, Jakarina Kosa, Korićanske stijene i druge. Preko 32000 civila nezakonito je zatočeno u 58 koncentracionih logora, među kojima su najozloglašeniji Omarska, Keratern, Trnopolje, Manjača i dr. Protjerano je preko 50 000 Bošnjaka i uništene su 32 džamije.

Ovaj zločin bi trebao u srce dirnuti svakog humanog čovjeka. Nevino ubijene osobe zaslužuju da se s poštovanjem govori o njima. Svaki drukčiji pristup je barbarstvo. Žrtve čekaju da se o njima progovori, da im se klanja dženaza i zatraži halal.

Negirati zločin je također zločin. U svim vremenima, zločinci uvijek pokušavaju prikriti počinjeni zločin. Zvjezdano nebo svjedoči njihovom zlodjelu i čeka ih već dan određeni na drugom svijetu koji će svjedočiti njihovoj genocidnoj namjeri da unište jedan narod, pri čemu su koristili sve moguće vrste mučenja i ubijanja. Sjećanje na žrtve grada Prijedora moralna je i građanska obaveza svakog čovjeka koji drži do dostojanstva i svetosti ljudskih života, koji zna razlikovati dobro i zlo i koji vjeruje da dobro uvijek pobjeđuje. Naša je dužnost da se sjećamo i neumorno ukazujemo na razmjere zločina, kao i da tražimo zadovoljenje pravde, ako je ona uopće moguća na dunjaluku.

Danas, poslije svih zločina, za porodice žrtava najveća je sreća kada pronađu i identificiraju svoje najbliže. Porodice koje traže svoje članove, bile su uvijek u nadi, ali i u strahu: u nadi da će konačno naći svoje najmilije, ali i u strahu kako se suočiti i uvijek iznova proživljavati smrt svojih najbližih.

Ne smijemo biti naivni i misliti da ako nismo učinili nikakvo zlo da nam se neće ništa loše desiti. Zločinci koji se ne pokaju za zločin, ako budu u prilici, ponovit će zločin. Kopat će rovove, vatrom i gorivom ih puniti i čekati da žrtva sama dođe na mjesto stradanja, jer oni su ogrezli u nevjerovanju i zločinu.

Islamska zajednica nastoji izgraditi kulturu sjećanja na stradanje Bošnjaka širom BiH, pa je u tom smislu Vijeće muftija donijelo fetvu o proglašenju područja Prijedora i dolinu rijeke Sane šehitlucima, područjem najtežih zločina s elementima radnji učinjenja genocida. Kao takvi proglašeni su šehidska mezarja: Kamičani u Medžlisu Islamske zajednice Kozarac; Skela, Bišćani, Rakovčani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo i Zecovi na području Medžlisa Islamske zajednice Prijedor; Vrhpolje u Medžlisu Islamske zajednice Sanski Most; Biljani i Pudin Han na području Medžlisa Islamske zajednice Ključ, te Blagaj Japra na području Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Novi.

Prema tekstu fetve, ovi šehitluci imaju trajno svoj hurmet, tj.poštovanje s posebnim normama ponašanja za muslimane i muslimanke.

Ma koliko se trudili da sakriju zločin, mi ćemo učiti našu djecu da znaju šta se desilo našem narodu kako bi se sutra bili spremni odbraniti. Imamo Kur’an da nas podsjeća na ispravan put, ali i ova bosanska zemlja natopljena plemenitom krvlju šehida bit će nam  trajni podsjetnik.

Allah, dž.š, u Kur’anu kaže:

„ …i kada Zemlja izbaci terete svoje, 

i čovjek uzvikne: “Šta joj je?!” – 

toga Dana će ona vijesti svoje kazivati 

jer će joj Gospodar tvoj narediti.“

 

Ne može zemlja naša biti mirna i stabilna dok nosi ovoliki teret zbog količine zla koji su zločinci činili prema nama

Molim Allaha Milostivog da mi budemo generacija koja će imati sjećanje na sve naše šehide, da budemo generacija koja će učiti na greškama i koja će sljedeće generacije odgajati u najboljem svjetlu.

Molim Allaha da nas uputi na sve ono u čemu je Njegovo zadovoljstvo, da nam ukaže na Pravi put i da nam podari sabur, snagu i razboritost.Amin, ja Rabbel alemin!

 

Cazin, 26. zu-l-kade, 1441./ 17. juli 2020.