Kurban-bajramska hutba muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je povodom Kurban-bajrama predvodio bajram namaz i kazivao bajramsku hutbu u Gradskoj džaiji u Bihaću. Hutbu prenosimo u cjelosti:

Draga braćo

 Islam je vjera koja šalje univezalnu poruku svim ljudima i svim generacijama, a  propisi Kur’ana su  jedna cjelina koja kao takva odgovara svakom vremenu i svakom prostoru. U ovom vremenu najbolje razumijemo ajet u kome  Allah, dž.š., kaže:

وَللهِ عَلىَ النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَن اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيْلاً

 

“Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.              (Ali Imran, 97.)

Ove godine nismo ispratili naše hadžije na hadž zbog nemogućnosti da sigurno po njihovo zdravlje obave hadž. Mnogi su imali namjeru otići na hadž, pripremili su sredstva i opskrbili se za taj časni put. Željeli su obaviti i taj peti islamski šart, željeli su da izvrše tu Božiju zapovijed i odazovu se pozivu upućenom svim ljudima:

وَأَذِّنْ فِي النَّاسِ بِالْحَجَّ يَأْتُوكَ رِجَالاً وَعَلَى كُلِّ ضّامِرٍ يَأْتِيْنَ مِنْ فَجٍّ عَمِيقٍ

I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim, dolazit će iz mjesta dalekih. (Hadž, 27.)

 Naše hadžije su željeli da prouče telbiju u kojoj se odazivaju na poziv Gospodara i da se u danima hadža susretnu s muslimanima i svih krajeva svijeta, te da oblačeći bijele ihrame simbolički očituju svoju pripadnost jednom ummetu.                                   

 Allahov Poslanik, s.a.w.s. je rekao: „Hadžije i oni koji su došli na umru su Allahova delegacija i izaslanstvo, pozvao ih je pa su Mu se odazvali, zamolili su Ga, pa im je udovoljio“.

 Allah sve određuje pa, i pored naše namjere da učinimo hadž, to nećemo biti u stanju učiniti. Zato hadž treba obaviti čim se steknu uvjeti za to. Ne treba sa hadžom odlagati. Nama je ostalo da učimo dove u  našim džamijama koje su okrenute prema Kabi i tako se pridrudružimo milionima muslimana koji su ove godine ostali u svojim zemljma.

Ovo je i kurban-bajram u kome radi poslušnosti Allahu prinosimo žrtvu. Ta žrtva treba da bude iskrena i ona nas približava dragom Bogu. I kao što Uzvišeni kazuje o Ibrahimu, a.s., kojeg je Allah pomogao pred njegovim narodom kada je izgubio svaku nadu da će oni postati vjernici, rekao je: „Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio. On će mene kuda treba uputiti.“

Nabolji primjer je pokornost Ibrahimova i njegova predanost da izvrši Božiju naredbu.  Na tom  putu on i njegog sin Ismail, a.s., prolazili su kroz tri faze izvršenja Allahove odredbe, počevši od sna, zatim prihvatanje Allahove odredbe i realizacija čina. 

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَى فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَى قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ سَتَجِدُنِي إِن شَاء اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ

فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ

وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ.

 “I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

Njih dvojica su se predali Bogu, odnosno Božijoj volji, što je apsolutno potrebno kod velikih iskušenja. Ibrahim, a.s., je trebao da žrtvuje sina Ismaila. Oba su čvrsto prihvatili odredbu. Kur’an kaže : I kurbanom velikim ga iskupismo. Riječ Azim govori o kurbanu, ali i  o činu njihove poslušnosti koja se zamjenjuje s kurbanom od Gospodara. Nije samo kurban zamjena za život Ismaila nego je i intervencija od Allaha s kurbanom kojeg nisu oni nabavljali nego on dolazi od Allaha. To je bio najveličanstveniji kurban. Onoliko koliko smo spremni na žrtvu, tolika je i nagrada od Gospodara i toliki je naš iman. Ibrahim, a.s., je bio spreman da žrtvuje ono što mu je najdraže u životu.

قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا إِنَّا كَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ

إِنَّ هَذَا لَهُوَ الْبَلاء الْمُبِينُ

وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ

Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

 to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” –

i kurbanom velikim ga iskupismo.”

Ovaj glas je upućen Ibrahimu, a.s., ali se odnosi na sva vremena i na sve generacije do dana današnjeg. Taj nas glas poziva da se odazovemo i da imamo na umu da poslije iskušenja dolazi nagrada, tj. dolazi advekvatna zamjena za naš uloženi trud. Trebamo raditi dobra djela i biti strpljivi na tom putu. Ibrahim, a.s., ni u jednom momentu nije doveo u sumnju Božije odredbe, nije se dvoumio. Zato je zamjena  bizibhin azim,  veliki kurban za veliko djelo koje je bio spreman učiniti.

Ovaj  Bajram dočukujemo  u radosti i ushićenju, ali s nadom da ćemo naredne bajrame dočekati u normalnim uslovima. Moramo se sjetiti svih muslimana koji Bajrame već godinama dočekuju u vanrednim okolnostima. Moramo naći snagu da strpljivo podnesemo sva iskušenja koja nam život donosi.

Uz dovu da nam Allah da sabur, snagu i svaki hajr,

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!