Hutba muftije hafiza Mehmed­-ef. Kudića u povodu Dana državnosti i 28. godišnjica pogibije Adila Bešića

Povodom obilježavanja 28. godišnjice od pogibije narodnog heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata majora Adila Bešić, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je kazivao hutbu i predvodio džuma-namaz u džamiji džemata Turija – Vrsta, gdje je i ukopan major Adil Bešić i gdje se nalazi i njegovo turbe. Hutbu uvaženog muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića prenosimo u cjelosti:

Draga braćo!

Prije dva dana obilježili smo Dan državnosti Bosne i Hercegovine na datum 25. novembra u sjećanju na dan kada je izražena odlučnost naših naroda da obnove tu državnost i da se potvrde njene historijske granice. Pored svoje ljepote u geografskom i kulturološkom pogledu, ona stoljećima odolijeva različitim napadima i agresiji. Da bi se očuvala njena samostalnost, mnogi njeni sinovi položili su svoje živote. Jedan od njih je i major Adil Bešić, koji je poginuo na Grabežu 28.11.1992. godine.  Za hrabrost i zasluge odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan i Ordenom bosanskoga heroja.

Odrastao je bez majke,  koja je umrla osam dana nakon njegova rođenja, a djed  Salih-ef. bio je imam. Suza majke za tek rođeno dijete i djedova dova za potomstvom iznjedrili su bosanskog junaka – heroja.

On je bio primjer pravog bosanskog borca: hrabar, miran i staložen. O njegovoj hrabrosti i ratnom putu najbolje znaju oni koji su svjedočili tu hrabrost i odlučnost da se bori za istinu i pravdu.

Postići najveću nagradu na Onom svijetu može samo onaj ko je spreman da žrtvuje sve pa i vlastiti život. Allah, dž.š., kaže:

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا۟ ٱلْجَنَّةَ وَلَمَّا يَعْلَمِ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ جَٰهَدُوا۟ مِنكُمْ وَيَعْلَمَ ٱلصَّٰبِرِينَ

„Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?“

U odbrani Bosne i Hercegovine mnogi su učestvovali i bili uvjereni da pobjeda neće izostati ako se učini sve što je u njihovoj moći. Kur’an opisuje takve borce i podstiče da izdrže i ustraju na tom putu.

إِن يَمْسَسْكُمْ قَرْحٌۭ فَقَدْ مَسَّ ٱلْقَوْمَ قَرْحٌۭ مِّثْلُهُۥ ۚ وَتِلْكَ ٱلْأَيَّامُ نُدَاوِلُهَا بَيْنَ ٱلنَّاسِ وَلِيَعْلَمَ ٱللَّهُ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَيَتَّخِذَ مِنكُمْ شُهَدَآءَ ۗ

„ Ako vi dopadate rana, pa i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide“ –

Biti odlučan i svjestan  da braniti svoju domovinu i držati se svoga dina je obaveza i čast svakog borca, a Allah izabire između Svojih robova prvake i odabire šehide.

Pred kraj života Poslanika, s.a.v.s., bol se počela primjećivati na njemu. Rekao je: “Želim da posjetim šehide Uhuda.” Posjetivši ih, pored kabura šehida je izgovorio: “Es-selamu alejkum (mir vama), o šehidi Uhuda, prije nas ste otišli, i mi ćemo vam se, in ša Allah, pridružiti, a i ja ću vam se, ako Bog da, pridružiti.”

Pri povratku je Poslanik, s.a.v.s., plakao. Upitali su ga: “Šta te rasplaka, o Allahov Poslaniče?” „Poželio sam braću svoju”, odgovorio je. Tada oni upitaše: „Zar mi nismo tvoja braća?” A on odgovori: “Ne, vi ste moji drugovi,  a moja su braća ljudi koji će doći poslije mene i vjerovat će u mene iako me neće vidjeti.

Takvi muslimani bili su naši preci koji nisu vidjeli Poslanika, ali su bili predani Bogu i bili su ponosni što pripadaju ovoj vjeri i ovom narodu. Mi imamo naše borce, imamo i naše komandante koji su živi svjedoci i učesnici odbrambenog rata.

Generacije koje dolaze moramo odgajati da vole ovu zemlju, da je grade i čuvaju njene granice. Moramo ih odgajati da je ona naša jedina domovina te da su naša najplemenitija braća dala život za nju. Moramo ih podučiti da se uvijek  treba oslanjati na Uzvišenog Gospodara.

 Ako nekada zalutamo s tog puta, uvijek imamo Knjigu, koja je svjetlo u tmini, najispravniji put, u kojoj  Allah, dž.š.,  kaže obraćajući se nama:

وَلَا تَهِنُوا۟ وَلَا تَحْزَنُوا۟ وَأَنتُمُ ٱلْأَعْلَوْنَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

„I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“

Neka se dragi Allah smiluje našim šehidima, neka osnaži naš narod i neka nas uputi na pravi put. Amin, ja Rabbel alemin.

Džemat Turija – Vrsta, 27. novembar 2020./12. rebiu-l-ahir, 1442.