Hutba muftije Kudića u Bosanskom Petrovcu: Najbolje generacije muslimana su odgajane da budu tolerantne, samilosne i pristupačne

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, treću ramazansku džumu predvodio je u Gradskoj džamiji u Bosanskom Petrovcu. Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelini:

Draga braćo, poštovane džematlije,

Nalazimo se u zadnjoj trećini mjeseca ramazana, za koju je Božiji poslanik rekao da je spas, jer se u njoj postači oslobađaju od vatre. Sve što kao vjernici činimo tokom svoga života, a posebno u toku mjeseca ramazana ima za cilj da nas spasi od džehenemskog azaba na Sudnjem danu i da Allahovom milošću budemo uvedeni u džennet. Zato se kaže da je uspio onaj koji je spoznao prolaznost ovog svijeta i shvatio da prava nagrada dolazi na Sudnjem danu, kada će svaki pojedinac biti nagrađen za svoja djela na ovom svijetu.nAllah, dž.š., kaže:

كُلُّ نَفْسٍۢ ذَآئِقَةُ ٱلْمَوْتِ ۗ وَإِنَّمَا تُوَفَّوْنَ أُجُورَكُمْ يَوْمَ ٱلْقِيَٰمَةِ ۖ فَمَن زُحْزِحَ عَنِ ٱلنَّارِ وَأُدْخِلَ ٱلْجَنَّةَ فَقَدْ فَازَ ۗ وَمَا ٱلْحَيَوٰةُ ٱلدُّنْيَآ إِلَّا مَتَٰعُ ٱلْغُرُورِ

„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Ali Imran, 185. ajet)

Pored toga što nas podsjeća na neke, za nas ljude, vrlo važne osobine nešeg Stvoritelja, od koji smo svi ovisni, poput Njegove milost ili oprosta, dani mjeseca ramazana nas podjećaju i na neke važene događaje koji su se desili u ranoj muslimanskoj povjesti. Uprkos vremenskoj distanciranosti od tih događaja, važano je da se svakog ramazana prisjetimo i tih događaja, jer oni predstavljaju trajni inspiraciju koja nas usmjerava vrijednostima i idealima naše vjere. Jedan od tih događa desio se 20. ramazana osme godine po Hidžri, a riječ je o oslobođenju Mekke od mušrika, događaj koji je poznat kao Fethu Mekke. U muslimanskoj tradiciji ovaj događaj se oslovljava i kao „fethul-e’azam“ – najveća pobjeda, jer je tom prilikom trijumfirao tevhid – vjera u Jednog Allaha, a prostor Kabe oslobođen je od kipova i idolopoklonstva. Oslobođenje Mekke se oslovljava navedenim epitetima ne zbog snage i sile koju su muslimani manifestirali, već zbog pažnje i brige koju su i na taj način ispoljili prema svojoj vjeri – dini islamu.

Svaki detalj Poslanikovog, a.s., života pa i ovog događaja predstavlja svevremensku poruku. Iz historijskih izvora saznajemo da je povod za konačno oslobođenje Mekke bilo kršenje primirja od strane mušrika, što jasno pokazuje da se kao sljedbenici Muhammeda, a.s., u svakom vremenu i na svakom mjestu moramo držati ugovora, sporazuma i date riječi.  Međutim, kada druga strana prekrši ugovore i izda povjerenje, onda treba djelovati u skladu s tim. To je bio povod da Muhammed, a.s., sa deset hiljada ashaba krene prema Mekki i da je konačno oslobodi. Vidjevši svoju grešku, mušrici su pokušavali posredovati i zatražiti od muslimana da odustanu od osvajanja Mekke. Ipak, najpoznatiji njihov predstavnik, Ebu Sufjan, nailazi na potpunu suzdržanost i šutnju od Poslanika, Muhammeda, a.s. Osnova za djelovanje u ovakvim prilikama je hadis Allahovog poslanika koji je rekao:

لا تتمنوا لقاء العدو و سلوا العافية فاذا لقيتموهم فاصبروا

„Nemojte priželjkivati susret s neprijateljem, već molite od Allaha dobro, a kada se sukobite, budite postojani i čvrsti.“

Ovakvi su bili ashabi, najčasnija generacija, odgajani da budu tolerantni, samilosni i pristupačni vjernicima, ali prema neprijateljima islama vrlo gordi i nepokolebljivi.

Nakon što je ušao u svoju rodnu Mekku, poslanik, Muhammed, a.s., okupio je stanovnike Meke i upitao ih šta misle da će im se desiti, jer je tadašnji običaj bio da pobjednici pobiju sve ljude, a njihove žene uzmu u roblje. Međutim, odgovoriše da očekuju da će s njima postupiti onako kako su navikli da Poslanik postupao prema drugima – blago i plemenito. Muhammed, a.s., je odgovorio: “Reći ću vam kao što je Jusuf, a.s., rekao svojoj braći: ‘Ja vas sada neću koriti, idite, vi ste slobodni.’“

Ovim postupkom Resulullah, a.s., je jasno pokazao svu humanost i dalekovidnost. Iznenađeni takvim postupkom, većina mušrika je odmah prihvatila islam, a među njima i Ebu Sufijan. Upravo zbog toga je ovo „fethul-e’azam“ – najveća pobjeda, jer ona nije bila samo pobjeda nad neprijateljskom, mušričkom skupinom ljudi, već pobjeda istine nad lažima:

وَقُلْ جَآءَ ٱلْحَقُّ وَزَهَقَ ٱلْبَٰطِلُ ۚ إِنَّ ٱلْبَٰطِلَ كَانَ زَهُوقًۭا

„I reci: ‘Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!’“ (El-Isra, 81.)

Iako je ovo bila veličanstvena pobjeda, u njoj nije bilo velikih borbi, u čemu pronalazimo još jednu važnu poruku, a to je da kada se izvrše potpune pripreme i kada se dosljedno djeluje, rezultati zasigurno neće izostati. Poslanikova priprema za povratak i oslobođenje Mekke je počela onog trenutka kada su ga mušrici iz nje istjerali. Jer, napuštajući svoj rodni kraj, prilikom hidžre, on se okrenuo prema Mekki i rekao da mu je to najdraže mjesto. Nakon toga, cijelo vrijeme tokom boravka u Medini imao je namjeru da se vrati, poduzimao konkretne koreke u realizaciji te namjere i na kraju ni Božija podrška nije izostala. U tom vremenu, bez osvete, proklamirao je univerzalnost ove vjere citirajući ajet iz sure El Hudžurat:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَٰكُم مِّن ذَكَرٍۢ وَأُنثَىٰ وَجَعَلْنَٰكُمْ شُعُوبًۭا وَقَبَآئِلَ لِتَعَارَفُوٓا۟ ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِندَ ٱللَّهِ أَتْقَىٰكُمْ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌۭ

„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (El Hudžurat, 13.)

Ovo je definicija onog čemu poziva islam. Svi ljudi su isti, bez obzira na spol, porijeklo, boju kože ili naciju. Pozvani smo da surađujemo i međusobno se upoznajemo, a kod Allaha su priznati samo oni koji se čuvaju grijeha i boje se Njega. Stoga nas ovaj događaj podsjeća na temeljne vrijednosti kojima nas islam uči, kao što su: strpljenje, poštovanje ugovora, uzajamna tolerancija i univerzalnost vjere. Kroz primjer Poslanika Muhammeda, a.s., u Fethu Mekke, vidimo kako pravi muslimani trebaju djelovati – bez osvete, s milošću i poštovanjem prema svima, bez obzira na njihove prošle postupke. Zbog toga pobjeda u Mekki nije bila samo vojni trijumf, već i pobjeda istine nad lažima, pobjeda koja nije ostvarena silom, već kroz poštovanje i oprost.

Draga braćo,

Ramazan, mjesec u kojem se nalazimo, poziva nas da se sjetimo prolaznosti ovog svijeta i da nastojimo postići istinsku nagradu na Sudnjem danu. Kroz post i druge ibadete, tražimo oprost od Allaha i približavamo se Njegovoj milosti. Svi mi, bez obzira na razlike u porijeklu, naciji ili boji kože, pozvani smo da se međusobno upoznajemo, surađujemo i činimo dobro, a kod Allaha će najčasniji biti oni koji se najviše boje Njega i koji žive u skladu sa Njegovim uputama.

Neka nas ovaj ramazan inspiriše da budemo bolji ljudi, da čuvamo i poštujemo svoje ugovore, da budemo strpljivi i puni milosti, te da nikada ne zaboravimo osnovnu poruku islama – da je najvažnija pobožnost i strah od Allaha.

Bosanski Petrovac, 21.3.2025.