Muftija Kudić u Kozarcu: Ramazanske aktivnosti nas zbližavaju i njeguju duhovnu potrebu za Božijim zadovoljstvom

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je boravio u službenoj ramazanskoj posjeti Medžlisu IZ Kozarac, gdje se sastao sa rukovodstvom medžlisa: glavnim imamom mr. Amir-ef. Mahićem i predsjednikom Teufikom Kulaševićem, a u pratnji muftije Kudića je boravio sekretar Muftijstva Sabahudin-ef. Begić.

Muftija Kudić je predvodio džuma-namaz i kazivao hutbu u džamiji džemata Kamičani. Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti.

Dolaskom na ovaj svijet, svaki čovjek nosi sa sobom različite emocije, među kojima su strah i tuga. To su negativni osjećaji koji mogu biti realni, ali i često nerealni. Neki strahovi su normalna pojava, posebno u određenim fazama života. Oni se javljaju, mijenjaju i postepeno nestaju. Niko se ne može potpuno osloboditi određenih vrsta straha.

Danas govorimo o strahu i tuzi koje Allah, dž.š., spominje na četrnaest mjesta u Kur’anu, a šest puta se ponavljaju u jednoj suri. Kada se neki pojam ponavlja u Kur’anu, to ukazuje na njegovu važnost, bilo da se odnosi na dunjalučke stvari ili na ono što je povezano s budućim svijetom. Najviše ponovljenih ajeta o strahu i tuzi nalazi se u suri El-Bekara, najdužoj suri u Kur’anu, koja sadrži dug i sveobuhvatan sadržaj.

Kaže Allah, dž.š:

قُلْنَا ٱهْبِطُوا۟ مِنْهَا جَمِيعًۭا ۖ فَإِمَّا يَأْتِيَنَّكُم مِّنِّى هُدًۭى فَمَن تَبِعَ هُدَاىَ فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. (El-Bekare, 38.)

Ovaj ajet se odnosi na prvog čovjeka Adema, a.s., i njegovu ženu hazreti Havu nakon što su zgriješili jedući zabranjeni plod drveta u džennetu. Morali su napustati dženet i sići na Zemlju, što je ujedno i početak ljudskog života na zemlji i dio Božijeg plana i odredbe.

Time što je čovjek spušten na Zemlju nije ostavljen bez putokaza. Allah, dž.š., će slati uputstva i smjernice kroz poslanike i objave kako bi bili na pravome putu. Potom dolazi i obećanje da oni koji budu slijedili upute nemaju straha na budućem svijetu – Ahiretu i neće tugovati na ovome svijetu.

Može se postaviti pitanje ko su ti ljudi koji za koje nema straha niti će tugovati. Za njih se u Kur’anu kaže da su evlijaullah- Allahovi prijatelji.

أأَلَآ إِنَّ أَوْلِيَآءَ ٱللَّهِ لَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَكَانُوا۟ يَتَّقُونَ لَهُمُ ٱلْبُشْرَىٰ فِى ٱلْحَيَوٰةِ ٱلدُّنْيَا وَفِى ٱلْءَاخِرَةِ ۚ لَا تَبْدِيلَ لِكَلِمَٰتِ ٱللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ ٱلْفَوْزُ ٱلْعَظِيمُ

„, I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali

za njih su dobre vijesti i na ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.“ (Junus, 62-64)

To je utjeha vjernicima zbog svega što trpe od nevolja i prijetnji, s porukom da će konačni ishod biti na njihovoj strani. Istinska sigurnost dolazi od Allaha, koji obećava zaštitu onima koji iskreno vjeruju i čuvaju se grijeha. Njih Allah naziva Svojim najbližima. To su ljudi koji, kada ih vidiš, podsjete na Allaha zbog dobrote i iskrenosti koja se odražava na njima. U njihovoj blizini osjećaš sigurnost, jer znaš da druženje s njima neće skrenuti na pogrešan put.

قال رسول الله صلي الله عليه و سلم

إن من عباد الله عباداً يغبطهم الأنبياء والشهداء ,  قوم تحابُّوا في الله من غير أموالٍ ولا أنساب، وجوههم من نور، على منابر من نور، لا يخافون إذا خاف الناس، ولا يحزنون إذا حزن الناس

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

“Među Allahovim robovima postoji takvih ljudi da im čak i poslanici i šehidi zavide!” Upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?” Rekao je: “To su ljudi koji se vole u ime Allaha, a nisu vezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Njihova lica su od svjetlosti, na visinama su od svjetlosti, ne boje se kad se ljudi boje, i ne tuguju kad ljudi tuguju,” a zatim je pročitao ajet:“ Evo, Allahovi prijatelji, nad njima nema straha i oni neće tugovati.“

O Abu Maliku al-Eš’ariju, rekao je: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Doći će ljudi iz različitih krajeva i plemena, među kojima neće biti bliskih rodbinskih veza, koji će se voljeti rada Allaha i zbližiti radi Njega.“

Naši džemati svojim organizacijama i aktivnostima primjenjuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi. Vaša druženja, iftari, dolazci na dnevne namaze i drugi zajednički projekti koje realizirate ovdje u Kozarcu, kao i u drugim mjestima, jasni su pokazatelji da ovo nije slučajno i da ne dolazi samo od sebe. Postoji veća motivacija iza svega toga, a to je činjenje dobra radi višeg cilja – radi zadovoljstva dragog Allaha.

Prema redosljedu u Kur’anu oni koji neće osjetiti niti strah niti tugu jesu su oni koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan i čine dobra djela.

ٱلَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَٰلَهُمْ فِى سَبِيلِ ٱللَّهِ ثُمَّ لَا يُتْبِعُونَ مَآ أَنفَقُوا۟ مَنًّۭا وَلَآ أَذًۭى ۙ لَّهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

„One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.“ (El Bekare 262)

Ovo su osobe koje se uvijek trude učiniti nešto korisno za zajednicu, a sve što daju čine bez želje za isticanjem. Nikada ne prigovaraju niti koriste svoja djela kao argumente za ličnu korist. Posebno treba istaći one koji vjeruju i nastoje stalno popravljati sebe, koji se neprestano preispituju. Njihova jedina briga i strah je hoće li njihova djela biti prihvaćena od Allaha.

Allahovi prijatelji su oni koji iskreno vjeruju i boje se Allaha, izvršavajući Njegove obaveze i izbjegavajući grijehe. Za njih je obećana radost u ovom svijetu i na Ahiretu. Na ovom svijetu, oni su pod Allahovom zaštitom, dok su na Ahiretu obećani Džennet. Najveća nagrada za njih je Allahovo zadovoljstvo, a njihova sudbina u Džennetu je nešto što ljudska mašta ne može ni zamisliti.