Kurban bajramska hutba muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je predvodio bajram namaz i kazivao bajramsku hutbu u Gradskoj džamiji u Bihaću u srijedu, 28. juna 2023. godine. Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:

Poslanik, s.a.v.s. je rekao: “Nema Allahu dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom).  Kurbanska krv stigne do Allaha, tj. bude primljena kod Allaha prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Hadis bilježe Ibn Madže i Tirmizi.)

Danas je Kurban-bajram, a kurban u najkrećem smislu znači prinijeti žrtvu. Prinošenjem žrtve mi se pokoravamo Uzvišenom Bogu u izvršenju naredbe. Pored propisa vezanih za starost, zdravlje, fizičku ispravnost kurbana i vrijeme klanja, neophodna je čista namjera da kurban isključivo bude u Božije ime. Slučaj dvojice Ademovih sinova, koji su prinijeli žrtve pa je jednom odbijena a drugom prihvaćena, podsjeća nas da prinošenje žrtve i klanje kurbana mora ispuniti sve uvjete i postupke koji su za to predviđeni. Izostavljanjem jednog propisa dovodi u pitanje i ispravnost kurbana.

Allah, dž.š., kaže:

وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ ابْنَيْ آدَمَ بِالْحَقِّ إِذْ قَرَّبَا قُرْبَانًا فَتُقُبِّلَ مِنْ أَحَدِهِمَا وَلَمْ يُتَقَبَّلْ مِنَ الْآخَرِ قَالَ لَأَقْتُلَنَّكَ ۖ قَالَ إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ

“I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ – ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – reče onaj.”

Ovo je dogođaj u prvim počecima ljudskog roda i izraz velike nepravde i zavisti koja je učinila da brat digne ruku na svoga brata. Razlog je bila zavidnost koja je prouzrokovala zasljepljenost uma i gubitak razuma. To je veoma opaka bolest, koja pogađa mnoge ljude i izraz je šejtanske neposlušnosti svome Gospodaru. I kako kaže Poslanik, a.s., “…ona je poput vatre, uništava dobra djela onako kako vatra uništava drva.”

Jedan od ashaba je rekao: “Kada bih bio siguran da je Uzvišeni Allah primio od mene jedan namaz, bilo bi mi draže od ovog svijeta i svega što je na njemu, jer Uzvišeni Allah kaže:

قَالَ إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ

“Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.”

Jasno je da svako dobro djelo koje činimo mora pratiti iskren nijet, dobra namjera i sjećanje na Allaha Uzvišenog. Uzaludno je činiti dobra djela, izvršavati propise a nakon toga to sve poništiti ružnim govorom i zavidnošću, kao što je uzaludno govoriti da imaš dobru dušu i čisto srce, a dragom Bogu nikada sedždu ne učiniti.

Ovaj bajram nazivamo i Hadžili bajram jer se u mjesecu Zul-hidždže vrše obredi hadža koji su usko vezani za kurban. Ta dva događaja isprepleću su u svojoj simbolici. I jedan i drugi obred prihvaćen je samo ako je odraz pokornosti i poslušnosti dragom Bogu.

U suru EL-Hadž Allah, dž.š, kaže: „ Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša: tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.“

Kurban je sredstvo u činjenju dobrih djela koja nas približavaju našem Gospodaru. Bez žrtve nema uspjeha ni na individualnom ni na kolektivnom planu. Može se kazati da nema uspješnog čovjeka, a da iza tog uspjeha nije bilo velikog žrtvovanja bez obzira je li uspjeh ostvaren u nauci ili nekoj drugoj djelatnosti. Iza uspješnih zajednica, naroda i država stoje hrabri ljudi koji su podnosili žrtve i donosili veoma hrabre odluke u teškim vremenima. Svjedoci smo vremena u kojem mnogi bježe od suočavanja s problemima.

Primjer nam je trud i zalaganje Ibrahima, a.s., njegovo putovanje i odvojenost od porodice, koje je bilo isključivo u ime Boga. On kaže:

وَقَالَ إِنِّى ذَاهِبٌ إِلَىٰ رَبِّى سَيَهْدِينِ

„Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio. On će me kuda treba uputiti.“ (Saffat 99. )

Ta odvojenost Ibrahima, a.s., bila je s ciljem izvršenja zadatka koji mu je povjeren i s namjerom povratka u svoje rodno mjesto. On je uvijek davao prednost višim ciljevima, danas bismo to rekli ineresima društva i zajednice.

Sin Ademovov kojem je Allah primio kurban bio je bogobojazan, a njegov odgovor je da on ne bi pružio svoju ruku prema njemu u namjeri da ga povrijedi, jer se boji Allaha, Gospodara svjetova. Shvatio je smisao života – da se treba strpiti i da je uvijek bolje raditi i davati nego očekivati pomoć od drugih.

Svima vama, draga braćo, želim da bajramske dane provedete u sreći i blagostanju te da radost Bajrama podijelite sa svojim najbližima, komšijama, rodbinom i prijateljima.

Bajram šerif mubarek olsun!