Povežite se s nama

Genocid u Prijedoru

Muftija Kudić na obilježavanju 33. godišnjice od napada na Kozarac: Vjernik ne može pojmiti zločinački um

Postavlja se bolno pitanje: Gdje i kako sazrijeva takva zločinačka narav

Oružani napad srpskog agresora na Kozarac počeo je 24. maja 1992. godine, kada je pješadija, uz snažnu artiljerijsku podršku, napala ovo mjesto, poubijala mnoge civile i nedužne ljude. Preživjeli stanovnici su protjerani, žene i djeca su odvedeni u logor Trnopolje, dok su muškarci prebačeni u zloglasne logore Omarska i Keraterm, gdje su mnogi mučeni i ubijeni.

Kao i svake godine na ovaj dan, upriličen je mimohod nazvan „Kolona sjećanja“, koji simbolizira kolonu civila koji su 1992. godine prisilno odvedeni u logor Trnopolje. Kolona svoj put završava na šehidskom mezarju Kamičani, gdje je održan prigodan vjerski program, kojem je prisustvovao i prigodnim govorom se obratio muftija bihaćki, hafiz Mehmed-ef. Kudić.

U ime domaćina, prisutnim vjernicima, porodicama šehida i brojnim građanima obratio se glavni imam Medžlisa IZ Kozarac, hafiz Amir-ef. Mahić. Hafiz Mahić se, kao sudionik događaja, osvrnuo na cilj neprijatelja i podsjetio na razmjere zločina koji su se dogodili u ovom mjestu.

„Nadahnuti i zadojeni zlom i mržnjom, lažima i genocidnom ideologijom, koje do tada tajno gajiše u svojim kućama i porodicama, krenuli su da nas, svoje dojučerašnje košije, ubijaju. Da nam ruše, pale, pljačkaju i imovinu otimaju. Da nam žene i kćeri siluju, da nas redom porobljavaju, da nas nemilosrdno muče, nad nama se iživljavaju, da nas sa naših vjekovnih ognjišta protjeruju. Da nas za izmišljene zločine, koje nikada nismo počinili, kažnjavaju. S druge strane, mi ostadosmo bez više od tri hiljade naših sunarodnjaka, ostadosmo bez svojih imetaka, poslova i topraka. Postadosmo siromasi i prognanici u bijelome svijetu, prognanici koji su nepoželjni na svome ognjištu, ali naše ruke i naši obrazi ostadoše čisti, pa se i protiv volje onih koji nas pobiše i protjeraše mi na svoje toprake vratismo i uprkos njihovim naumima mi porušeno obnovismo i život i našu vjeru u naša sela, mahale i čaršije vratismo i time spriječismo zločinačku ideologiju da svoje naume u potpunosti ostvari.“ – poručio je glavni imam hafiz Mahić, koji je istakao da borba za opstanak na ovom parčetu Božije zemlje mora biti jača nego ikada i da je na tom putu neophodno uložiti više truda i napora.

Muftija bihaćki, hafiz Mehmed-ef. Kudić, u svom obraćanju nastojao je predstaviti kur’ansku paradigmu zločina, naglašavajući da je ona nedokučiva vjernicima, s obzirom na to da Uzvišeni zabranjuje vjernicima zločin.

„Postavlja se bolno pitanje: Gdje i kako sazrijeva takva zločinačka narav? Kako se u čovjeku može roditi spremnost da ubija i progoni sve ono što je drukčije? Moramo priznati: mi to ne možemo razumjeti jer mi ne možemo ubijati nevine! Ne možemo rušiti tuđe bogomolje! Ne možemo mrziti druge zbog njihove vjere! Ali ono što možemo i moramo jeste – da nikada ne zaboravimo, da pamtimo i da imena ubica nikada ne izblijede; da zločin ne ostane bez svjedoka i da se generacije iza nas ne izgube u šutnji! Preostaje nam samo da s vjerom u srcu molimo Allaha, dželle šanuhu, da ispuni Svoje obećanje: ‘Zaista, Allah neće uputiti zločinački narod.’ ‘A na Sudnjem danu Mi ćemo mu iznijeti Knjigu…’ Ova knjiga je knjiga djela, u njoj su zabilježeni svi postupci čovjeka: riječi, namjere i ostalo, koju će otvorenu zateći, sve je jasno i vidljivo. Čovjek će sâm čitati svoja djela, bez potrebe za svjedocima, i to je apsolutna pravda. Ništa neće biti zaboravljeno, sve je zapisano i bit će pravedno izloženo na Sudnjem danu. U trenucima bola i sjećanja, neka nam ovaj kur’anski ajet bude izvor snage i dostojanstva: ništa nije izgubljeno pred Allahom – ni suze, ni nepravda, ni strpljenje. Sve je zapisano. I sve će biti izloženo, ali s punom i apsolutnom pravdom.“ – istakao je muftija Kudić, naglašavajući da je Kozarac uspješna povratnička priča i da su Kozarčani primjer kako vjera i nada mogu pobijediti zločin i nepravdu.

U toku programa proučen je Jasin-i šerif, a muftija Kudić je proučio dovu.

22. maja 2025. godine je u prijedorskom naselju Hambarine obilježena 33. godišnjica od oružanog napada na grad Prijedor, a što se nakon toga proširilo i na okolna mjesta u kojima je u protekloj agresiji ubijeno 3176 civila, a koji su prošli golgote koncentracionih logora i drugih vidova torture, a potom i zakopavanja njihovih tijela u primarne, sekundarne i tercijalne grobnice na raznim lokalitetima.

Photo by Studio Din

More in Genocid u Prijedoru