Hutbe
Muftija Kudić u Potočarima: Sloboda mišljenja je ideal od kojeg ne smijemo odustati
Zahvalni Bogu moramo biti i na našem kolektivnom blagostanju. To nije samo pitanje osjećajnosti, već i moralna obaveza prema društvenoj zajednici i budućim generacijama.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić na poziv muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića, predvodio je džuma-namaz i kazivao hutbu na musalli Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima. Na hutbi su pored brojnih džematlija prisustvovali i muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, glavni imam Medžlisa IZ Srebrenica Damir-ef. Peštalić, te rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog mr. Haris-ef. Veladžić.
Hutbu muftije Kudića prenosimo u cjelosti:
Hvaljen neka je Uzvišeni Allah, Koji nas je na pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na pravome putu da nas On nije uputio i neka je salavat na Allahovog poslanika Muhameda, a.s., donosioca radosne vijesti, onog koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.
Zahvan sam Uzvišenom Gospodaru što sam i ove godine, na poziv uvaženog tuzlanskog muftije Vahid-ef. Fazlovića, u prilici ove odabrane trenutke najodanranijeg dana u sedmici provesti na ovom, za nas Bošnjake, posebno važnom mjestu. Vjerske aktivnosti i sadržaji koji se tokom godine organiziraju u Memorijalnom centru pokazatelj su brige koju Islamska zajednica predvođena poštovanim reisu-l-ulemom Husein-ef. Kavazovićem pokazuje prema svakom dijelu naše domovine i prema svakom njenom čovjeku.
Kazivanje hutbe počet ću s jednim događajem iz povijesti islama. Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., posjetila je delegacija iz jednog beduinskog plemena koje je tek primilo islam. Oni su mu tom prilikom govorili o svom prihvatanju islama i razumijevanju vjere. Nakon što su mu pričali o tome kako su spoznali temeljne istine vjere, rekli su mu kako ih krase određene karakteristike koje su ih krasile i prije islama, pa ako Poslanik smatra da ih trebaju prakticirati oni će to nastaviti, a u suprotnom će ih odbaciti. Prvo što su spomenuli jeste to da su zahvalni Bogu u blagostanju, zatim su rekli da su strpljivi u nedaćama i zadovoljni Božijim određenjem. Na kraju su spomenuli da su dostojanstveni i stameni u susretu sa svojim neprijateljem i odmjereni u svojim kvalifikacijama ljudi.
Draga braćo!
Zahvalnost Bogu pretpostavlja iskrenu namjeru da iskažemo svoje osjećanje prema Onome ko nam je dao sve blagodati koje posjedujemo, a ta zahvalnost dolazi prije i poslije svega drugog. Prve riječi Časnog Kur’ana počinju zahvalom dragom Bogu riječima Elhamdulillahi Rabbil alemin, Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Sve što slijedi u Kur’anu je u svrhu ovih prvih riječi. Zahvalan Bogu znači priznati to, često ponavljati, ali i djelom potvrđivati.
Allah, dž.š., kaže:
وَءَاتَىٰكُم مِّن كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ ۚ وَإِن تَعُدُّوا۟ نِعْمَتَ ٱللَّهِ لَا تُحْصُوهَآ ۗ إِنَّ ٱلْإِنسَٰنَ لَظَلُومٌۭ كَفَّارٌۭ
„I daje vam svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali – Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan!“ (Ibrahim, 34.)
Drugim riječima, kada bismo brojali Allahove blagodati, ne bismo ih uspjeli nabrojiti, a kao što se ne mogu izbrojiti blagodati tako se ne može ni pretjerati u zahvalnosti Bogu na tim blagodatima.
Allah se odaziva na svaku čovjekovu želju pod uslovom da čovjek prihvati Allahovu mudrost, a mudrost leži u tome da je sve što je dato ljudima ujedno i korisno za ljudsko biće. Međutim, Allah, dž.š., završava citirani ajet da je čovjek nepravedan i nezahvalan.
Biti nepravedan znači ne cijeniti te blagodati, a zatim ih nepravedno distribuirati među Božijim robovima.
Kada se kod jednog čovjeka spoje nepravda i nezahvalnost, on postane ohol, uobražen i nepristupačan. On se tada približava šejtanovoj praksi i polahko počinje hoditi stopama šejtanskim.
Draga braćo!
Zahvalni Bogu moramo biti i na našem kolektivnom blagostanju. To nije samo pitanje osjećajnosti, već i moralna obaveza prema društvenoj zajednici i budućim generacijama. Sve nas ovo kao ljude čini sposobnim da se prilagođavamo različitim izazovima i iskušenjima.
Civilizacija u kojoj živimo je iskušana mnogobrojnim Božijim blagodatima. Teško se u prošlosti mogu pronaći narodi koji su imali ovakav napredak u svom razvoju: u tehnološkom pogledu imamo komunikaciju širom svijeta, imamo razvijene sisteme obrazovanja i istraživanja, imamo sofisticirane ekonomske sisteme koji nam omogućuju efikasno upravljanjem resursima. Nameće se pitanje: koliko smo zahvalni dragom Bogu na svemu tome, i na individualnom i na kolektivnom planu?!
Ako ovaj svijet shvatimo kao naše konačno odredište, onda ćemo razumjeti da je na ovom svijetu sve stvoreno da se iskorištava za trenutnu korist bez razmišljanja o dugoročnim posljedicama, shvatit ćemo da sve treba da se eksploatiše radi ekonomske dobiti.
Kada čovjeka zaslijepe ove činjenice, on zaboravi ko je izvor svih tih blagodati, a napredak i uspjeh pripisuje isključivo vlastitim naporima. Zato je neophodno sjetiti se poslanika Muhameda, a.s., koji je jedne prilike uzeo Muaza ibnu Džebela, radijallahu anhu, za ruku i rekao mu: “Muazu, tako mi Allaha, doista si mi drag, oporučujem ti da nikako ne propustiš na kraju svakog namaza da kažeš: Allahu, pomozi mi da Tebe spominjem, da Ti zahvaljujem i lijepo Ti ibadet činim!”
Koliko je samo dana u našem životu prošlo a da se nismo sjetili da uputimo dovu zahvale Allahu na svemu što nam je podario. Koliko je samo noći u kojima smo mirno zaspali a da se pri tom nismo zahvalili Onome ko nam je dao miran san.
Prenosi se od Musa’a, alejhisselam, da je govorio: “Gospodaru, kako da ti zahvalim kad sva moja djela nisu ravna ni najmanjoj blagodati koju si mi podario!” Zatim mu je došla objava i Uzvišeni je kazao: “O Musa, sada si Mi zahvalio!”
Biti strpljiv u iskušenjima i zahvalan na blagodatima je potpuna vjera. Allah, dž.š., kaže;
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱسْتَعِينُوا۟ بِٱلصَّبْرِ وَٱلصَّلَوٰةِ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ مَعَ ٱلصَّٰبِرِينَ
„O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“(El Bekare, 153.)
Allah nas poziva da budemo strpljivi na svakom mjestu gdje ljudi održavaju komunikacije. Najvažnije je biti strpljiv sa onima koji su nam najbliži. Bez strpljivih supružnika nema harmoničnog braka, nema neophodnog razumijevanja i ambijenta za kvalitetan odgoj djece. Bez disciplinirane, oraganizirane zajednice i naroda nema indvidualnog niti zajedničkog identiteta.
Ibn Abbas je rekao:
„Strpljenje u Kur’anu ima tri značenja. Prvo je strpljenje u obavljanju dužnosti prema Allahu, dž.š., i za to se dobija tri stotine deredža; drugo značenje jeste strpljenje u suzdržavanju od činjenja onoga što je Allah, dž.š., zabranio, a za to se dobija šest stotina deredža; treće je strpljenje kojim se dočeka nedaća prilikom prvog udarca, a za to se dobija devet stotina deredža.“
Najviši stupanj je strpiti su u prvom udarcu, kada se strpimo na prvu uvredu, napad i provokaciju. Kada nekog uvrijedimo u indvidualnom kontaktu, ako nam ne oprosti, od strane meleka to nam bude ubilježeno kao grijeh. Međutim, ako nekog uvrijedimo putem medija, a još pri tome nismo u pravu ili smo povrijedili nečiju čast, u tom slučaju svi oni koji su čuli ili pročitali će biti svjedoci na Sudnjem danu.
Ova grupa ashaba iz delegacije s početka hutbe je spomenula da su bili dostojanstveni i čvrsti u svojim kontaktima s neprijateljima. Ovo nam govori da su oni iskazivali visok nivo moralnosti, strpljivosti i moralne čvrstoće. Bili su čvrsti u svojoj vjeri i nisu dopustili da ih mržnja i osveta odvrate od Pravog puta.
Poslanik je njima tada rekao:
حكماء علماء كادوا من فقههم ان يكونوا انبياء
„Mudraci i učenjaci u svom razumijevanju propisa vjere gotovo su poslanici.“
Neophodno je da svi mi u Bosni Hercegovini razumijemo da nas nikada i niko ne smije odvratiti da slobodoumno razmišljamo. Sjećanje na genocid u Srebrenici i zločine u dolini Sane su naš zalog kolektivnog pamćenja te snažan i angažiran doprinos u očuvanju dostojanstva našeg naroda i neophodne pravde.
Muslimanima Srebrenice i Podrinja želim reći da mi u Bosanskoj krajini izražavamo duboko osjećanje i solidarnost prema vama. Nastaviti se zalagati za istinu o Srebrenici i pravdu za sve žrtve nije samo naša obaveza nego i naša potreba. Za nas je to pitanje naše sveukupne budućnosti.
Molim dragog Boga da nam u tome pomogne.
