Povežite se s nama

Iz medija

Muftija Kudić za Oslobođenje: Učenje Kur‘ana je ibadet, ali je njegova primjena obaveza

Odlazak stanovništva, a posebno mlađeg naraštaja, za jednu zajednicu i društvo u cjelini predstavlja gubitak snage i sigurnog biološkog opstanka.

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je za dnevni list Oslobođenje govorio o velikom muslimanskom blagdanu Kurban bajramu, o stanju u našem društvu i izazovima kroz koje prolazi naš narod. Intervju muftije Kudića kojeg je vodio poštovani Fahrudin Bender prenosimo u cjelosti:

. Cijenjeni muftija, proslavljamo Kurbanski bajram, jedan od najvećih naših praznika. Našim čitaocima recite koji je njegov značaj i šta predstavlja kurban u životu vjernika u današnjici kakvu proživljavamo ?

Kurban u najkrećem smislu znači prinijeti žrtvu. Prinošenjem žrtve mi se pokoravamo dragom Bogu u izvršenju naredbe. Pored propisa vezanih za starost, zdravlje, fizičku ispravnost kurbana i vrijeme klanja, neophodna je čista namjera da kurban isključivo bude u Božije ime. Slučaj dvojice Ademovih, sinova koji su prinijeli žrtve pa je jednom odbijena a drugom prihvaćena, podsjeća nas da prinošenje žrtve i klanje kurbana mora ispuniti sve uvjete i postupke koji su za to predviđeni. Izostavljanjem jednog propisa dovodi u pitanje i ispravnost kurbana. Vrijedno je istaknuti da ovaj bajram nazivamo i Hadžili bajram jer se u mjesecu Zul-hidždže vrše obredi hadža koji su usko vezani za kurban. Ta dva događaja isprepleću su u svojoj simbolici. I jedan i drugi obred prihvaćen je samo ako je odraz pokornosti i poslušnosti dragom Bogu. U suru EL-Hadž Allah, dž.š, kaže: „ Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša: tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine.“ Na osnovu svega rečenog može se kazati da je kurban sredstvo u činjenju dobrih djela koja nas približavaju našem Gospodaru. Bez žrtve nema uspjeha ni na individualnom ni na kolektivnom planu. Mislim da nema uspješnog čovjeka, a da iza tog uspjeha nije bilo velikog žrtvovanja, bez obzira je li uspjeh ostvaren u nauci ili nekoj drugoj djelatnosti. Iza uspješnih zajednica, naroda i država stoje hrabri ljudi koji su podnosili žrtve i donosili veoma hrabre odluke u teškim vremenima. Svjedoci smo vremena u kojem mnogi bježe od suočavanja s problemima.

2. Kao naš praotac Ibrahim i naši Bošnjaci su odvojeni od svojih sinova, ne prestaje odliv mlađeg stovaništva u inostranstvo, kako da prebrodimo ovo stanje ?

Putovanje Ibrahima, a.s., i odvojenost od sinova bilo je isključivo u ime Boga. On kaže: „ Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio. On će me kuda treba uputiti.“ (Kur’an 37:99) Ta odvojenost Ibrahima, a.s., bila je s ciljem izvršenja zadatka koji mu je povjeren i s namjerom povratka u svoje rodno mjesto. On je uvijek davao prednost višim ciljevima, danas bismo to rekli ineresima društva i zajednice.

Odlazak stanovništva, a posebno mlađeg naraštaja, za jednu zajednicu i društvo u cjelini predstavlja gubitak snage i sigurnog biološkog opstanka. Narodi koji su znastveno i tehnološki napredni taj nedostaka kompenziraju udruživanjem u unije i zajednice. Mi se danas pored odliva stanovništva suočavamo s brojnim izazovima kao što su kasni ulasci u bračne zajednice i veliki broj razvedenih brakova, a što dovodi do drastičnog pada nataliteta.

Obilazeći brojne bošnjačke džemate u dijaspori, vidio sam veliki broj naše omladine koja je donedavno bila u Bosni. Mnogi od njih su postali aktivni članovi u bošnjačkim džematima. Ako ih nismo uspjeli zadržati u našoj zemlji, onda moramo sve učiniti da ne izgube svoj vjerski i nacionalni identitet. Tu ima dosta prostora za aktivnosti koje bi država trebala učiniti. Islamska zajednica je mnogo učinila u organizaranju i osnivanju džemata u Evropi. Bošnjaci su se institucionalno organizirali kako bi se lakše integrirali u različitu kulturološku sredinu, ali s namjerom da sačuvaju svoj vjerski identitet, posebno da sačavaju svoju djecu od potpune asimilacije.

3. Bili ste i kod porodice mlade doktorice iz Bihaća koja je nedavno usmrćena u sobraćaju, jeste li ih mogli utješiti, šta možemo svi učiniti a da ne gubimo mlade živote na ulicama ?

Informacija o tragičnom slučaju u kojem je dr. Azra Spahić izgubila život zatekla me na službenom putu izvan Bosne i Hercegovine. Veliko je to iskušenje i gubitak, kako za porodicu, tako i za širu zajednicu. Mi u Islamskoj zajednici moramo biti blizu ljudima u svim njihovim životnim događajima, a kada ih snađu ovakva iskušenja, onda moramo biti još bliže. I pored velikog gubitka, tuge, nevjerice i šoka, zahvalan sam Bogu Dragom, Koji je ovoj porodici podario sabur, snagu i izdržljivost da ovo iskušenje koje ih je snašlo dostojno podnesu. Moja je želja bila da im prenesem riječi utjehe, da im preporučim da što češće otvaraju stranice Kur’ana Časnog i pronalaze utjehu u Božijim riječima, te da im kao zajednica u onome što možemo stojimo na raspolaganju. Porodica je jaka i podnosi dostojanstveno propisanu sudbinu, a podrška porodici u njihovom iskušenju je dolazila sa svih strana i to im je mnogo pomoglo. Iskušenja ne možemo zaobići, ali možemo biti dostojanstveni u bolu ili biti uz one koji su u iskušenju i pružiti im podršku.

4. Naša Krajina nedavno je prošla i kroz nova iskušenja sa poplavama, poljoprivrednici upozoravaju da će biti teška godina, javne kuhinje ionako povećavaju broj obroka, cijene namirnica konstantno rastu a plate ne miču. Kako preživjeti ova teška vremena i kako vjera može pomoći u tome ?

Svaka generacija u historiji čovječanstva je bila izložena iskušenjima svoga vremena, a kao vjernici, ubijeđeni smo da se sve u našim životima dešava po Božijem određenju. Međutim, ta činjenica ne smije biti razlogom naše latentnosti i neodgovornosti, jer nas stručnjaci upozoravaju da su prirodne nepogode nerijetko uzrokovane nemarom i zloupotrebom prirodnih dobara koje nam Bog u izobilju daje. U tome, nažalost, učestvojemo i kao pojedinici i kao društvo u cjelini. S druge strane, nedaće i iskušenja koja nam život neminovno donosi trenuci su kada na poseban način moramo iskazati empatiju i solidarnost jedni s drugima, bez obzira na razlike prisutne među nama. Tome pozivaju učenja svih religijskih tradicija. Za svakog vjernika su motivirajuća obećanja poslanika Muhammeda, a.s., da će Allah olakšati i otkloniti brige na Sudnjem danu svakom onom ko olakša i otkloni nečiju ovosvjetsku brigu i potrebu. Dakle, kroz pomaganje i olakšavanje ljudima u potrebi, mi ustvari sebi priskrbljujemo Božiju pomoć. U tom kontekstu, želim se zahvaliti našim džematlijama koji su se svesrdno odazvali akciji Islamske zajednice u prikupljanju pomoći za stanovništvo ugroženo nedavnim poplavama, zahavljujući kojoj je osigurana značajna financijska pomoć za stotinu i šezdeset porodica na području Bihaćkog muftiluka koje su pretrpjele najveća oštećenja.

5. Sve više se Bošnjaci vraćaju Kur’anu, broj hafiza u BiH, a i u Krajini, desetorostruko je veći od prijeratnog stanja. Vi to najbolje pratite i kakvi su vam utisci. Bude li te mlade osobe nadu da ćemo kao nacija izaći na pravi put ?

Jedno od čuda Kur’ana jeste da se može čitati, recitirati, melodično učiti i potpuno memorirati. On je Božija riječ objavljena ljudima preko Poslanika Muhameda, a.s., koji je ujedno i prvi hafiz Kur’ana. Nakon toga su mnogi ashabi učili Kur’an napamet, a iza njih i brojne generacije muslimana. U Bosni i Hercegovini, ovisno o vremnenu i i političkim sistemima, ova aktivnost je prolazila kroz različite faze. Malo je poznato da su u Bosanskoj Krajini bili mngobrojni hafizi prije drugog svjetskog rata. Nakon posljednog rata i agresije na Bosnu i Hercegovini sve više je onih koji Kur’an uče napamet. Smatram da je to veliki hajr za našu zajednicu i sredine u kojima se nalaze hafizi. Treba istaknuti da je učenje Kur’ana ibadet, ali da je njegova primjena i prakticiranje obaveza. Naše odnos prema Časnom Kur’anu je ogledalo našeg aktualnog stanja.

6. I za kraj vaša bajramska riječ muslimanima u BiH i inostranstvu

Ovaj nas bajram uči kako moramo imati razumijevanje za druge i njihove potrebe. Jedna trećina kurbanskog mesa pripada vlasniku, a dvije trećine drugima. To nam govori da ne smijemo biti sebični i pohlepni. Pored toga, moramo imati na umu da je za velike uspjehe neophodna žrtva. Osuđivati brojne anomalije u društvu a ništa ne poduzimati predstavlja licemjerje. Treba se suočiti s problemima i izazovima, uvijek postoji nešto što je isključivo samo do nas.

Muslimanima želim da u ovim bajramskim danima osjete sreću i blagostanje i da je dijele sa svojim najbližima, komšijama i svim ljudima. Bajram šerif mubarek olsun!

Oslobođenje, 28.6.2023.

More in Iz medija