Iz medija
Bajramski intervju Muftije bihaćkog za Oslobođenje
U danu nastupajućeg Kurban-bajrama naše misli trebaju biti usmjerene prema dragom Bogu, lijepa riječ, saosjećanje i razumijevanje prema svojim roditeljima, djeci, bližim i daljim rođacima, prema jetimima, prosjacima, komšijama i putnicima namjernicima.
Bajramski intervju za dnevni list Oslobođenje je dao muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić u kojem su aktuelizirane mnkge zanimljive teme koje se tiču građana Unsko-sanskog kantona i bihaćkog muftijstva. Intervju prenosimo u cjeosti.
Hafiz Mehmed ef. Kudić rođen je 1969. u Velikoj Kladuši od oca hadži Nurije i majke Adile. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i fakultet na Al-Azhar univerzitetu u Kairu. Godinu je predvodio džemate u Ulmu, Ravensburgu i Tuttlingenu. Punih deset godina obavljao je funkciju glavnog imama Medžlisa IZ-a Velika Kladuša, član je Komisije za izradu Nastavnog plana i programa arapskog jezika za osnovne i srednje škole u Federaciji BiH. Hifz je položio 2014, a aprila 2019. imenovan je za muftiju bihaćkog.
Uvaženi muftija, Unsko-sanski kanton i vaš muftiluk iskušani su migrantskom krizom već dvije godine. Kako muslimani da se postave spram ovoga?
– Odmah na početku moram napomenuti da je moj prvi angažman u imamskom poslu bio upravo s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine koje su 1992. dolazile u Njemačku. Tada sam kao kairski student bio na raspustu u džematu Ulm, gdje smo prikupljali pomoć za našu braću i sestre s područja istočne Bosne. To su uistinu bile osobe prognane iz svojih domova: žene, djeca, pa i cijele porodice.
Podjela paketa
Ovdje je situacija danas nešto drukčija, ovdje se mahom radi o ekonomskim migrantima i uglavnom o muškarcima između 20 i 40 godina. Obično se kaže da je migrantska kriza problem bh. vlasti, tj. da su vlasti BiH odgovorne o ovom pitanju. Islamska zajednica prati situaciju na terenu i pomaže koliko može. Ovdje se u prvom redu ogleda ljudska pomoć onome kome je pomoć u datom trenutku potrebna. U ove dvije godine vidjeli smo da naši vjernici džematlije organizirano ili individualno pomožu migrantima putem hrane ili odjeće, posebno u mjesecu ramazanu za one koji poste. Muslimani su kao vjernici dužni da pomognu putniku namjerniku. S obzirom na to da je to, s druge strane, zadatak države, mi nastojimo vjernike podsticati da u okviru rješenja koje država provodi pomognu onoliko koliko su u mogućnosti.
Islamska zajednica, kako su nam rekli u Crvenom križu, konstantno pomaže u nabavljanju hrane za migrante i slično. Ima li Muftijstvo još nekih aktivnosti u toku, ideja kako pomoći izbjeglicama i migrantima?
– Tačno je da Islamska zajednica pomaže migrantima i putem Crvenog križa. Ta pomoć se ogleda kroz programe koje ostvaruje Crveni križ, tako da će po nalogu reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića za predstojeći Kurban-bajram biti realizirana podjela bajramskih paketa za porodice migranata. U podjeli pomoći u mom će društvu biti i šef Odjela za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice Ibrahim ef. Malanović. Dakle, Islamska zajednica je angažirana. Pored ovoga, Muftijstvo bihaćko apelira na institucionalno rješavanje ove krize s najvišeg nivoa državnih institucija.
Sjećamo se na početku krize da su prvi migranti spavali po džamijama. Sad to ne čine. Da li je i to do nas ili do njih, trebaju li naše džamije biti zaključane?
– Migranti su u početku, prije dvije godine, bili smješteni po džamijama Medžlisa IZ-a Velika Kladuša. Džematlije i imami su im pružili svu neophodnu pomoć. Iz dana u dan povećavao se broj migranata, tako da je s vremenom nadmašio naše kapacitete, posebno jer se radilo o gradskim džamijama i dovedeno je u pitanje normalno funkcioniranje i obavljanje dnevnih namaza. Tu svakako treba imati na umu i higijenski momenat.
Kako ocjenjujete stanje muslimanskog umeta, jer ovi migranti su iz desetak muslimanskih zemalja iz kojih bježe, kao da je na Bliskom i Dalekom istoku sve i raspadaju se sistemi? Da li je umet ikada bio u gorem stanju?
– Možda je najbolji odgovor sadržan u samom pitanju. Migranti su ogledalo umeta, ali i svijeta uopće.
Vjerujem u ljudskost
Mnogobrojni ratovi i teška situacija na Bliskom istoku pokrenuli su hiljade mladih ljudi koji žele bolje živjeti. Mnogi mladi iz naše zemlje i okruženja, također, napuštaju svoja ognjišta i traže dostojanstveniji život.Bogatije evropske zemlje kroz izraženi demokratski sistem omogućavaju im to. Ne smijemo zaboraviti da je svijet globaliziran, tako da će migracije ljudi biti prisutne u onoj mjeri koliko razlike među njima budu u socijalnom, ekonomskom i društvenom pogledu.
Čemu da se nadaju i u šta da vjeruju vaše džematlije, muslimani u Unsko-sanskom kantonu, koji bi željeli da sve ovo prođe na dobro i hajr, ali još se ne nazire sretan kraj?
– Mnogi muslimani USK-a bili su već u manjoj ili većoj mjeri suočeni s migracijom, od prognanih do onih koji su tokom rata otvarali svoja vrata izbjeglicama. Mnogi su mi govorili da osjećaju obavezu da pomognu migrantima jer su i sami bili u sličnoj situaciji. Ono što brine građane našeg Kantona jeste što neki među migrantima pripadaju kriminalnom miljeu. I pored toga, zaista je visok stupanj tolerancije, solidarnosti i saosjećanja prema migrantima. Ja vjerujem u ljudskost i požrtvovanost našeg naroda. Naše je da radimo, a Allah odlučuje o svakom kraju.
Vaša bajramska poruka svima njima glasi?
– Bajram dočekujemo u svjetlu dva obreda, obavljanjem pete islamske dužnosti hadža i žrtvovanjem kurbana. Oba obreda vezuju se za našeg praoca, poslanika Ibrahima alejhiselam. Naš odaziv Bogu treba biti čvrst poput ogrlice oko vrata i iskren kao ljubav u srcu koju majka nosi prema svom djetetu.
Lijepa riječ
U danu nastupajućeg Kurban-bajrama naše misli trebaju biti usmjerene prema dragom Bogu, lijepa riječ, saosjećanje i razumijevanje prema svojim roditeljima, djeci, bližim i daljim rođacima, prema jetimima, prosjacima, komšijama i putnicima namjernicima. Radost Bajrama podijelimo i s drugima, pokažimo istinsku bratsku ljubav i solidarnost s onima kojima je naša pomoć potrebna. Svim muslimanima u BiH i šire upućujem bajramsku čestitku riječima – Bajram šerif mubarek olsun.
Izvor: Oslobođenje
Razgovarao: Fahrudin Bender
