Hasan-ef. Rizvić – humanista i prosvjetitelj

Ove godine (2024) Crveni križ općine Velika Kladuše na prigodan način i prigodnim programom obilježava 100 godina postojanja. Jedan od njih je i okrugli sto na temu:”Mjesto i uloga hadži Hasana ef. Rizvića u kladuškoj kulturi sjećanja, pamćenja, šutnje i zaborava”. Hasan ef. Rizvić je bio prvi predsjednik i osnivača Crvenog križa u Velikoj Kladuši. Ovo je prilika da osvijetlimo ulogu ovog velikog reformatora i prosvjetitelja koji je ostavio dubok trag u životu Muslimana Velike Kladuše u vjerskom, kulturnom i obrazovnom smislu. Hasan ef. Rizvić pripada plejadi istaknutih alima i vjerskih autoriteta Velike Kladuše  između dva svjetska rata.

Piše: mr. Ismet-ef. Mustedanagić, glavni imam Medžlisa IZ Velika Kladuša

Hadži Hasan ef. Rizvić rođen je 1876. godine u Maloj Kladuši. Osnovnu školu završio je u Velikoj Kladuši a mektebi-ibtidaije u rodnoj Maloj Kladuši. Nakon što je završio medresansko devetogodišnje školovanje u Cazinu, tadašnji reisul-ulema Džemaluddin Čaušević daje dekret Hasanu Rizviću da može obavljati dužnost imama, hatiba i mualima, odnosno vjeroučitelja. Kao imam, hatib i muallim radio je u Krakači (Cazin) i Podzvizdu Nakon toga dužnost imama obnašao je u gradskoj džamiji Velike Kladuše od njenog otvorenja 27.09. 1901. godine.

Kada je osnovan Crveni križ u Velikoj Kladuši 1924. godine, pod nazivom Pododbor Društva Crvenog krsta, efendija Rizvić bio je njegov prvi predsjednik. Navodi se da je bio jedan od najučeniji ljudi ovog kraja, a obnašao je još i funkciju predsjednika Pododbora Gajreta i predsjednika Islamske čitaonice. Ove čitaonice ili “Kiraethane” postojale su  u Maloj Kladuši, Velikoj Kladuši, Podzvizdu i Vrnograču. Od stranih jezika poznavao je: arapski, turski i perzijski. Bio je otac devetero djece.

 Hasan ef. Rizvić je bio jedan od najvećih reformatora i prosvjetitelja u ovom periodu u Velikoj Kladuši.  Ono što je važno istaći jeste da tada djeluje jedan od najvećih reformatora reisu-l-ulema Džemaludin ef. Čaušević. Ove ideje reisa Čauševića Hasan ef. je prihvatio i primjenjivao u području koje je u svakom pogledu bilo zapušteno.   Proživio je četiri razdoblja islamske zajednice na ovim prostorima:

 (Osmanski period, Austro ugarsku monarhiju, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevinu Jugoslaviju). Čitav svoj radni vijek i život je posvetio vjerskom i obrazovnom prosvjećivanju kladušana. U svom radu se svugdje isticao, a naročito kao muallim i odgajatelj, u čemu mu nije bilo premora. Svoje vladanje u službi i van službe imao je onako kako to dolikuje jednom vjerskom službeniku zbog čega je veoma bio cijenjen i poštovan. Još kao mlad osjećao je neodoljivu težnju da obavi hadž, da se osvježi na izvorima islama i da još većom snagom prihvati tešku i časnu obavezu imama hatiba i muallima. Allah mu je želju ispunio. I u to vrijeme bio je jedini imam iz Velike Kladuše koji je obavio hadž. Dužnost imam vršio je tačno na vrijeme, uredno i krajnje savjesno. Njegova dosljednost učenja ezana sa munare i učasovima jakih oluja i kiša ostala je da se propovijeda generacijama. Sam namaz je obavljao tadili erkanom. Kao hatib istakao se izvanrednim smislom za retoričkim izražavanjem. Hutbu je oduvijek prevodio sa arapskog na srpsko-hrvatski jezik. Na ovaj način on je uvijek imao džamiju prepunu vjernika koji su slušali njegova aktualna i poučna predavanja. Vjerska pouka je područje na kojem je Hasan ef. najviše pružao i koju je kako je sam isticao, najviše volio. Držao je nastavu iz vjerske pouke u osnovnoj školi i mektebu. Pored usvajanja potrebnih znanja iz vjere na mlade je prenosio i svjetovna znanja. Hasan ef. je bio veoma strog odgajatelj. Posebno se istakao u opismenjavanju i osvješćivanju muslimana, naročito mladeži, jačanje političke svijesti Muslimana i njihovim patriotskim opredjeljenjima u jednom od najtežih perioda u historiji Velike Kladuše. Zaslužan je za reformu mektepske nastave napuštanjem koncepta sibjana i prihvatanjem mekteba-ibtidaije 1882/1914, izgradnji mnogih vjerskih i školskih objekata na području Velike Kladuše. Sve do ovog vremena osnovno obrazovanje se sticalo u mektebi ibtidaijama. Ovi mektebi predstavljaju početak formalnog obrazovanja u Velikoj Kladuši.

Aktivno je sudjelovao u svim društvenim procesima (tranzicije sistema, migracije, širenja pismenosti, suprostavljanja nepravdama, aneksiji 1908., nacionalnom i političkom razvitku Muslimana, agrarnim reformama,…). Nije oklijevao u javnim suprostavljanjima nepravdama prema svom zavičaju i njegovim ljudima. Bio je predvodnik u brojnim konkretnim društvenim avangardnim aktivnostima svog doba.

Behar, List za zabavu i pouku od 15. januara 1905. publikuje Javnu izjavu 16-torice građana Cazinskog  kotara koji su doputovali u Redakciju Bahara sa ciljem da odgovornog urednika Edhema Mulabdića privole da objavi njihovo reagovanje na klevete, laži, uvrede,…koje su publikovali „Srbobran“ „Hrvatsko pravo“,…, a  koje su bile uperena na  kotarskog predstojnika Atifa ef. Bahtijarevića i cazinskog načelnika Ćorovića. Odgovorni urednik priznaje da ovakvi prilozi ne spadaju u njegov list, ali nije mogao odbiti  molbu 16-ce Krajišnika koji su iz daljine maksuz posegli u Sarajevo da demantuju laži, klevete,.. moralnih propalica.

Umro je u državnoj bolnici u Zagrebu. Merhum Hasan ef. Rizvić pokopan je haremu gradske džamije u Velikoj Kladuši 1939. godine. Pored mnogobrojnih mještana, rodbine, prijatelja dženazi je iz okolnih mjesta prisustvovalo svijeta u tolikom broju da se takva dženaza ne pamti.